Put pravednosti

U Svetom pismu se naša tijela porede s glinenim posudama, krhkim i zemljanim. Ta slika pojačava Kristovu volju da se naseli u nas Svetim Duhom. On je to blago u nama, u lomljivim posudama. Zbog Isusa smo svjetlo našem svijetu, jer on, Svjetlo svijeta, živi u nama. On je to “blago u zemljanim posudama”. Poput Gideona (prisjetimo se na koji način je Bog izvojevao pobjedu) i naši se vrčevi moraju raz...

Stradanja su često neizbježnost, svojstvo ovog slomljenog, ogrijehovljenog svijeta. Ali progoni koje trpimo kao Kristovi sljedbenici su neposredna posljedica nošenja križa. Mi nismo ljudi koji hrle stradnjima i progonima, makar to bilo i radi Kristovog imena, ali sve te pojave jesu znak stvarnosti našeg odnosa sa Gospodom. Koliko puta vapimo u molitvi: “Gospode, želim te više upoznati!” I to je is...

Negdje posljednjih godina života, Dejvid Livingston – čuveni istraživač i misionar na sjeveru Afrike – jednom je prilikom govorio studentima sa londonskog Kembridža. Između ostalog je rekao: “Mnogi govore o žrtvi koju sam podnio provevši veći dio života u Africi… Strahovi, bolesti, stradanja i opasnosti i onda i sada, ali i životne pogodnosti i lagodnosti, mogu nas sputati, učiniti da klonemo duho...

Život s Kristom poziva na sve ono što je ljudski gledano nemoguće bez isprepletenosti s njegovim božanskim životom. A to je dar njegovog spasenja. Ovaj redoslijed je isplaniran: križ je moguće nositi samo nakon što nam Isus da svoj život.

Ako me vidite u bermudama, havajskoj majici i japankama, zdrava logika vam kazuje da nisam krenuo na neki poslovni sastanak. Ako me vidite u kramponkama, sa štitnicima po cijelom tijelu i kacigom, znate da se spremam za ragbi okršaj. Ali, šta to znači kada je riječ o Isusovom pozivu da uzmemo svoj križ? Šta to pretpostavlja? Odlazak na bal, na zabavu? Ne, već odlazak na mjesto stradanja, progona i...

Božija riječ nas nikada ne poziva da se “pomalo razlikujemo” od drugih, ili da budemo “malo bolji” od ljudi oko nas. Ne, pozvani smo biti sveti kao što je on svet, savršeni kao Otac naš nebeski. Pozvani smo ga oponašati kao njegova voljena djeca. A šta ako je Bog zaista mislio sve što nam je rekao u svojoj Riječi? Kako to da opravdavamo naše podmukle kompromise sa svijetom dok okrećemo glavu od ja...

Kako danas u ovom našem svijetu shvatamo sigurnost? Da li odmah pomišljamo na politička pitanja? Ili sve prevashodno gledamo kroz prizmu duhovnosti? Gdje je mjesto vjere u našem pojmu sigurnosti?

Dok mnogi vjernici gledaju izgubljene duše Isusovim očima i pristupaju im sa njegovom samilošću, uznemirujuća je učestalost takozvanog šamaranja slijepih. Ne, mi ne idemo do onih koji imaju oštećen vid i onda ih udaramo po licu. Ali mi možda radimo duhovni ekvivalent: ispravljamo spoljašnja djela neobraćenih ljudi, umjesto što služimo njihovoj unutrašnjoj i vječnoj praznini. Koliko često oblikujem...

Grčka riječ psithyristes (ogovaranje) znači: klevetnik; koji podmuklo „zabada nož u leđa“; potajno uništavanje ličnosti druge osobe, tj. prikriveno, nije na otvorenom, već djeluje po strani. Postoji li vrijeme kada je u redu to činiti drugima? Zamislimo kako Bog pravi listu sa popisom od stvari koje najviše mrzi. Od svakog mogućeg grijeha koji možemo zamisliti - ubistva, ponosa, nemorala... - koji...

U očima svijeta ljubav može izgledati kao mržnja. Ponekad su stvari koje prepoznajemo kao ljubav zapravo primjeri izrazite mržnje prema dušama naše porodice. Da li bismo radije uživali u kontaktu sa našom djecom nego što bi u njihovim dušama budili želju za životom za vječne svrhe - čak i ako ih ta želja izazove da žive na drugoj strani svijeta? Šta bi nam donijelo više radosti: svjetski uspjeh na...

U određivanju kako izgleda odnos koji slavi Boga, pitanja koja postavljamo ne bi trebalo da su: "Je li ovo loše?" Ili "Je li nam dopušteno učestvovati u takvoj aktivnosti?" Svijet oblikuje odnose po standardima koje je stvorio čovjek. Koji je naš standard? Odakle i od koga dobijamo vlast? Pitanje nikada ne bi trebalo postaviti: "Koliko daleko je predaleko?",  već:  &q...

Ono što određuje Kristove sljedbenike nije nužno odsutnost zemaljskog bogatstva. Ono što određuje pravog sljedbenika jeste ulaganje resursa u ono što ima vječnu vrijednost. Ne radi se o tome koliko dajemo, nego koliko se suzdržavamo. Čovjek želi znati vrijednost dara, a Bog gleda na vrijednost koja je preostala i srce koje je dalo.

Neophodno je i podjednako važno dijeliti život s ljudima koje oblikujemo u one koje ljube Boga. To je ono što se naziva usputnim učeništvom. Ono što se dešava na poslovnim sastancima, na časovima u školi, pauzama u kafeteriji, kratkim susretima u kupovini, večernjim izlascima, u hobijima, u sportu i klubovima, u šetnji. U tom svakodnevnom ophođenju i toku života, drugi imaju priliku u nama vidjeti...

Učeništvo ne čine puke pouke, pridike o grupi principa. Ono je putovanje: proces oblikovanja uma i karaktera. To je putovanje ka potpunoj kristolikosti, putovanje koje smo otpočeli novim, duhovnim rođenjem. Iz Kristovog života učimo nešto posebno: učeništvo nije događaj već način života. U ovom i ovakvom ogrijehovljenom svijetu nismo još ono što bi trebalo da smo. Još uvijek se borimo protiv tijel...

Jedanaesto poglavlje poslanice Hebrejima govori o muškarcima i ženama čiji su životi bili oblikovani vjerom: sirovom, nevidljivom vjerom koja ih je vodila u poslušnost Božijoj riječi. Svi oni su na ovoj listi junaka vjere samo zbog jednog: vjerovali su u Božiju riječ i postupili po njoj. I baš tu stvari postaju praktične i posebne onoliko koliko želimo da to postanu. Putovanje odricanja sebe je pr...

Umjesto da Boga posmatramo kao neku igru u kojoj težimo pobjedi, shvatimo šta on želi: upoznajmo ga kao nekoga ko žudi za nama. Njegova riječ, Sveto pismo, je ljubavno pismo u kome svaka priča i svaka stranica, baš svaka riječ otkriva njegovo sazdateljsko srce.  U svakom ljubavnom odnosu je važna baš svaka riječ kada se razmijenjuju pisma i poruke. Da li se potpisala riječima „s poštovanjem“ ili „...

S03 - 04 Samoodricanje ili odricanje sebe samog?

Krist poziva svakoga. Muškarce. Žene. Starije. Djecu. Kolumbijce. Kineze. Kanađane. Čehe... nema razlika. Nijedan pojedinac nije izuzet, zaobiđen od Kristovog poziva – sem onih koji su odlučili da mu ne dođu. Njegov poziv nije stvar dozvole da ga slijedimo, već puta kojim to činimo. U tom pozivu su dvije riječi koje nam jasno kazuju ovu priču: „Ko” i „hoće”.  Ko. U ovoj riječi je sadržana ponuda....

Sjećam se kao da je juče bilo. Misija: doživljaj „bandži džampinga” sa najvišeg mosta na svijetu! Blaukrens mosta. Stupio sam na ivicu betonske platforme i pročitao natpis koji je tu stajao: „Strah je privremen a žaljenje vječito.“  I dok je muzika grmila, adrenalin kuljao, a srce divljalo, slušao sam ono strašno odbrojavanje: „5, 4, 3, 2, 1 – SKAČIIIII !!!“ I prije nego su glasovi utihnuli... viš...

Mnogi su zbunjeni svojim vjerskim putovanjem kroz život. Jer, ako je Isus stvarno mislio ono što je govorio, kako onda sve to rečeno djeluje na naše odnose, ulaganja, govor, viđenja stvari, učeništvo, duhovnu disciplinu i svaku drugu sferu življenja? Umjesto da prilagođavamo Božiju riječ svojim životnim ramovima, kako da se mi sami uklopimo u tu istu Riječ? Što bi se dogodilo kada bismo živjeli po...

Posljednja dva poglavlja Svetog pisma bilježi Ivanov pogled na vječni dom, na mjesto u kome će vjerujući provesti vječnost sa svojim Stvoriteljem i Otkupiteljem. Tu će s njim uživati u svemu što je namijenio svom narodu. Savršeni grad se sa nebesa spušta od Boga kako bi se sjedinio sa iznova stvorenom planetom. Nova zemlja će biti bez mora, bez simbola odvajanja kontinenata. I ne samo to!

Izvorni naziv „apokalipsa“ znači otkrivenje. Ova nevjerovatna knjiga otkriva događaje i stvari koje ljudski rod ne može pojmiti. Naglašava kako Bog opravdava sebe, svoje ime, kako obnavlja vlast čovjeka nad tvorevinom, izgubljenom provalom grijeha. U tom smislu je ova knjiga pravi pogled na raj.

Mnogi ne vjeruju da će se Božiji Sin tjelesno vratiti na planetu. Ali Sveto pismo jasno govori o tome. Kao što je prvi put došao „glavom i bradom“; kao što se tjelesno uznio na nebo nakon raspeća, u svom proslavljenom tijelu, takav će doći po drugi put među nas. Baš to su anđeli objasnili zabazeknutim apostolima, onoga dana dok su zurili za njim dok se uznosio na nebo pred njihovim očima.

Kada je došao prvi put, Mesija je obećao poraz Sotone time što je platio cijenu koju su zahtijevali naši grijesi. Zato za sve vjerujuće pakao više nije sudbina. Nama je nebo vječno odredište. Zato je i omiljeno sotonsko oružje – smrt – izgubilo svoju žaoku. Riječju, posljedice grijeha, njegova kazna je ukinuta. Nakon što se Gospod Isus vratio na nebo, poslao nam je Duha Svetog, Pomoćnika koji osna...

Dolazak Duha Svetog na dan Pentekosta je rodio novu, posebnu porodicu vjernika zvanu crkva. Izvorna grčka riječ za nju je „eklesia“, jednostavnog značenja: sabor, skupština, oni koji su pozvani i odvojeni. Danas riječ „crkva“ nema izvorno značenje. Štaviše, opterećena je pogrešnim konceptima bezbrojnih denominacija. Mnogi koji se nazivaju kršćanima, otvoreno svojim načinom života kaljaju ime Krist...