Put pravednosti

Ne znamo kroz šta je sve Josip prolazio. Znamo samo ponešto. Na šta je sve mislio dok je bio u tamnici i kako mu je bilo tamo? Ipak na kraju, morao je doći do mjesta u svom životu kada je mogao da oprosti svu nepravdu svojoj braći. Ne samo da to kaže riječima, nego da istinski duboko u sebi bude na mjestu gdje mu to više nije bilo važno, jer je uvidio Božiju svrhu, brigu i djelovanje u svom životu...

Kada sam započeo ovaj projekat, mislio sam da Bog postoji, da je stvorio svemir. Ali osjećao sam da je Bog daleko i da nije želio da ima odnos sa ljudskim bićima. Počeo sam da učim – pretpostavljajući da su sve religije vjerovatno samo prevara. I krenuo sam da to dokažem.

Gdje je naš dom? Dom je tamo gdje si sretan, opušten. Tamo gdje možeš spustiti svoje noge, gdje se osjećaš bezbjedno, gdje si smiren. Mogli bismo reći da Josip u Egiptu definitivno nije bio u svojoj kući, jer mu je dom bio negdje drugdje. Tamo gdje se rodio, gdje je odrastao, gdje mu je bila porodica. No, Josip je na kraju ipak shvatio da je konačno stigao kući. Dom je bila Božija volja za njegov...

Bog želi da nas pouči različitim vrijednostima, pa tako stvari koje smo u početku željeli postaju nevažne. Bog ima za nas nešto mnogo veće na umu od onih interesa s kojim smo počeli. Za Josipa je stigao dan uzvišenja.

U ovom poglavlju ćemo vidjeti kako Bog može da dosegne nekoga za koga smo mislili da ga je nemoguće doseći. Do sad smo gledali Josipovu priču uglavnom kroz Josipove oči. Ali danas gledamo Josipovu priču kroz oči Faraona, Egipatskog kralja. Govorimo ovdje o najmoćnijem i najnedodirljivijem čovjeku svog vremena, ali o čovjeku koji je imao i dušu. Poistovjetimo se s njim i vidjet ćemo kako je taj naj...

Šta mislite o nekome ko misli da zna o svom automobilu više od onoga ko je napravio taj automobil? On baca uputstvo za upotrebu. Zatim natoči gorivo u gume, kiselinu u hladnjak… Rekli bi da je taj čovjek smiješan. Da li bi neko bio toliko glup?

Sve što Bog čini, prikladno je u svoje vrijeme, pa kada stigne njegovo - Božije - vrijeme, on u tome uživa, čak i puno više od nas. Istinski sretan čovjek je čovjek koji je naučio da čeka na Božije vrijeme. Ne postoji veća ludost nego trčati pred rudu.

Najgore što može da se dogodi nekoj naciji nije glad, niti zemljotres, ni takav strašan problem kao što je nezaposlenost ili korupcija. Najgora stvar koja može da pogodi bilo koju naciju prorekao je prorok Amos u davna vremena.

Bog je imao izvanredan plan za Josipa, plan koji je zahtjevao izvanrednu pripremu. Kada nas Bog provodi kroz izvanrednu probu, ništa ne bi trebalo više da nas hrabri od spoznaje da nam se on ne ruga. On postupa sa nama dostojanstveno i njegova priprema je u skladu sa zadatkom koji nas očekuje. U Josipovoj priči, faraonov peharnik i pekar su počinili prestup, pa su se pridružili Josipu u zatvoru. K...

Koja vrsta filozofskog znanja pomaže kada su vašem prijatelju upravo pucali u grudi? I koja to knjiga daje pojašnjenja, a zove se “Knjiga koja me razumije”?

Bog je imao mnogo toga više na umu za svoje kraljevstvo od Josipovog ličnog opravdanja. Da li upravo sada patimo zato što je neko govorio o nama nešto što baš i nije lijepo? Da li priželjkujemo trenutak odmazde? Trenutak kada će svi vidjeti istinu? Josip je strpljivo i vjerno čekao na Božije djelovanje.

Ako smo Božije dijete, pa su nas povrijedili nekom lažnom optužbom, Bog to osjeća dublje nego mi sami. Ali, ako ćemo pokušati da stvar uzmemo u svoje ruke i sami se odbranimo, on će se povući i reći: “Znači ti želiš da to uradiš. To sam ja želio da uradim. Znači ti ćeš da to preuzmeš. Hajde kreni.” No, ako šutimo i ništa ne govorimo, ako ne pokušavamo da manipulišemo situacijom, i prepustimo stvar...

U konačnici jedino nas ljubav prema Bogu može sačuvati da ne padnemo u seksualni grijeh, koji je očito veoma akutno iskušenje. Mnogi ljudi su sposobni da održe određeni moralni standard samo zato što imaju tako mnogo da izgube ili se plaše da će ih neko otkriti. A ako nemamo šta da izgubimo i nema izgleda da nas iko uhvati, onda će nas jedino naš odnos sa Bogom zaustaviti.

Može li neko ko razmišlja logično i analitično da vjeruje u čuda? Nekoliko naučnika – uključujući i jednog Nobelovca - daju svoje odgovore na ovo važno pitanje.

Da li znamo kako je to kada se mora otpočeti novi život, a da to nije ono što smo priželjkivali, kada nam je prisilno nametnut? Možda je to neka iznenadna bolest. Možda je posljedica tuge što smo izgubili nekog svog voljenog, pa ništa više nije onako kako je bilo ranije. Možda je to promjena posla. Možda bračna katastrofa. Ili smo izgubili i nikako da nađemo novi posao. A možda je u pitanju izdaja...

Možda jedna od najvažnijih stvari koja se događa kada nas Bog dotiče svojim prstom, jeste što nas dovodi do mjesta sa koga nema povratka. To strašno boli. Josip nije mogao čak ni da se oprosti od svog oca. Mogao je samo da u svom srcu kaže, zbogom oče, zbogom domovino, zbogom šarenom kaputu. Ali, također je mogao isto tako da kaže, zbogom onoj jami u koju je bio bačen. Sada će morati da čeka i da...

Često nemamo pojma šta Bog ima u planu za nas. Ali, njegovi planovi će se ispuniti. Na djelu su Božije vječne namjere, da li ih svjesno osjećali ili ne. Ponekad ništa ne osjećamo, pitamo se da li Bog uopšte nešto radi. Ali to što ništa ne osjećamo, ne dokazuje ništa. Braća su zavjeru za Josipovo uništenje smatrala sasvim opravdanom. Zašto? Jer Josipovi snovi su sugerisali predodređenje. Ako možete...

“Ne mogu a da to ne uradim! Moji geni su me natjerali da to uradim.” Ta izjava i njoj slične naširoko je objavljivana u naučnim krugovima proteklih godina. Koliko je osnovana tvrdnja da naši geni utiču – ili čak kontrolišu – naše ponašanje?

Kada nam Bog pokazuje da nas želi upotrijebiti, skoro uvijek je to određeni izazov našem samopoštovanju. Bog nas ne stavlja protiv naše volje. On nas čini voljnima da idemo. Bog to čini kao dobro djelo i u skladu sa našom slabošću.  Evo ironije. Mada nam Bog govori na našem sopstvenom nivou razumijevanja kako bi nas motivisao, upravo je onom samopoštovanju kojim nas oslovljava potrebna teška opera...

Dok nas Bog priprema za svoje djelo, probrat će i odstraniti neke nedostatke u našoj ličnosti od kojih su nam mnogi nametnuti. Lako nam je reći, ja sam ovakav jer je i moja majka bila takva ili moj otac je radio ovo ili ono. Lako je optužiti roditelje za ono što jesmo.  Možda smo stidljivi, možda smo ekstrovertni, možda smo uzdržljivi, možda smo arogantni. Ali, nemojmo misliti da bilo koja osobina...

Promatrajući oca na Rembrandtovoj slici, otkrivam tri puta k istinskom sućutnom očinstvu – trpljenje, opraštanje i velikodušnost. Možda se čini čudnim držati da je trpljenje put do suosjećanja, no ono to doista jeste. Trpljenje od mene traži da dopustim grijesima svijeta i svojim vlastitim, da probodu moje srce i učine da zbog njih lijem suze. Obilne suze. Ako to ne mogu biti suze koje teku iz moj...

Mnogi naučnici smatraju da je Newtonovo klasično djelo “Matematički principi filozofije prirode” najveće naučno djelo ikada napisano. U njemu Newton daje teološku interpretaciju toga kako nebeska tijela postižu takvu stabilnost.

Toliko sam se dugo u potpunosti poistovjećivao s mlađim sinom da mi uopće nije palo na pamet da bih mogao više sličiti starijem sinu. Ali, čim mi je prijatelj rekao, nisi li ti stariji sin iz prispodobe, bilo je teško vidjeti bilo što drugo. Svi mi, izgleda, u većem ili manjem stupnju podliježemo svim oblicima ljudske lomljivosti. Ni požuda, ni srdžba, ni pohlepa, ni ogorčenost, ni lakumnost, ni z...

Čitajući priču o izgubljenom sinu, riječ “brzo”, kojom otac potiče svoje sluge da za njegovog sina donesu haljinu, prsten i sandale, izražava puno više od obične ljudske nestrpljivosti. Ona izražava božansku zauzetost da uspostavi novo kraljevstvo koje je bilo pripravljeno od postanka svijeta. Nema sumnje da otac želi veličanstvenu gozbu. Zaklati tele, ugojeno za posebnu priliku, pokazuje koliko o...

Očevo srce nije podijeljeno na više i manje. Njegov slobodni i spontani odgovor na povratak mlađega sina ne sadrži nikakve usporedbe sa starijim sinom. On, naprotiv, žarko želi s njime podijeliti svoju radost. To teško mogu razumijeti. U svijetu koji neprekidno uspoređuje ljude svrstavajući ih u više ili manje inteligentne, više ili manje privlačne, više ili manje uspješne, nije lako vjerovati u l...