Kroz Sveto Pismo - BiH

Ne čekajte da se svijet popravi kako biste bili vjerni. Daniel pokazuje da upravo u najmračnijim vremenima Božiji ljudi trebaju zasjati najjače. Kada bezbožništvo postaje glasnije, vi ne trebate postati tiši; kada ljudi odbacuju istinu, vi je trebate još odlučnije živjeti i objavljivati; kada mnoštvo ide za tamom, vi trebate pokazati ljepotu Kristove pravednosti. Vaša pravednost neće biti ono što...

Najdublji čovjekov problem nije samo u tome što želi imati vlast, nego što želi imati vlast bez Boga. Antikrist je krajnji izraz tog pobunjenog srca: on će činiti što hoće, uzvisivati sebe i tražiti da mu se ljudi poklone. Ali Gospod Isus Krist je potpuno drugačiji: on ne dolazi da vrši svoju volju, nego volju Oca. Zato se i pred vama postavlja pitanje kome ćete predati svoju volju. Možete živjeti...

Kada oko vas zavladaju pritisak, obmana, strah i otvoreno protivljenje Bogu, vaša najveća sigurnost nije u tome da poznajete sve okolnosti, nego da poznajete svoga Boga. Nećete uvijek razumjeti zašto Bog dopušta da njegovi ljudi budu duboko satrveni, niti ćete uvijek vidjeti kako će se njegova namjera ostvariti, ali možete ostati čvrsti zato što je Bog dostojan vašeg povjerenja i kada okolnosti iz...

Nemojte od Božije riječi tražiti samo ono što je uzbudljivo, senzacionalno ili lako za razumjeti. Postoji velika opasnost da volite proročanstva više zbog uzbuđenja koje vam daju nego zbog Boga koji ih je objavio. Ali prava vjera ne bježi od dubine Svetoga pisma. Ona se spušta dublje, razmišlja, istražuje i s poniznošću prima ono što je Bog rekao. 11. poglavlje Daniela nam pokazuje da Bog nije neo...

Kada se suočite s duhovnom tamom, ne trebate izmišljati vlastito oružje. Bog vam je već dao ono što vam je potrebno: svoju riječ. Danielu je nebeski glasnik, usred otkrivanja nevidljive borbe, usmjerio pažnju na ono što je „napisano u knjizi istine“. I upravo tu morate i vi vraćati svoj um i svoje srce. Ne na nagađanja, ne na strahove, ne na ono što osjećate, nego na ono što je Bog rekao. Ako ne p...

Ponekad vas Bog mora udaljkti od buke, mnoštva i oslonca na ljude kako bi vas doveo na mjesto gdje ćete biti sami s njim. Daniel je bio star, iscrpljen i žalostan, ali nije pobjegao od Boga; postio je, molio se i čekao. A upravo tu, u samoći, Bog mu je otvorio oči za stvarnost koju ljudske oči ne mogu vidjeti. Nemojte se zato bojati samoće kada vas Bog u nju povede. Možda vam oduzima buku da biste...

Jedan od najljepših trenutaka iz Danielovog života jeste onaj kada mu Gabrijel kaže: „Kad si se počeo moliti, iziđe Božja riječ.“ Daniel je još uvijek molio, još nije vidio ništa, još nije znao šta će Bog učiniti — ali odgovor je već bio na putu. To je snažan lijek protiv naše nestrpljivosti. Mi često mislimo da Bog šuti zato što ne vidimo da se nešto događa; ali Daniel nas podsjeća da se Božije d...

Daniel nas uči kako izgleda prava molitva: ne dolazi pred Boga da bi opravdao sebe, ublažio svoj grijeh ili prebacio krivicu na okolnosti, nego spušta glavu i priznaje: „Mi smo sagriješili.“ On ne pokušava uvjeriti Boga da je narod zaslužio bolje; priznaje da je Bog pravedan, a da su oni krivi. Ali upravo tu, na mjestu potpune iskrenosti, počinje nada — jer Daniel ne završava u očaju zbog vlastito...

Postoji nešto izuzetno u Danielovoj molitvi: ona nije bila površna. Daniel je znao da postoje stvari koje čovjek ne može riješiti vlastitom snagom, pa je svoje lice upravio prema Bogu. Tu se nalazi prava snaga molitve — ne u ljepoti naših rečenica, nego u veličini onoga kome dolazimo. Možemo biti zauzeti, obrazovani, sposobni i snažni, a ipak živjeti kao da sve zavisi od nas; Daniel nas poziva na...

Aleksandar Veliki je osvojio gotovo cijeli poznati svijet, ali kada je postao velik, njegov se rog slomio. To je jedna od najvećih lekcija ovog teksta: čovjek može osvojiti svijet, ali ipak ne može sačuvati vlastiti život. Moć, slava, sposobnost, novac, uticaj i ljudska veličina imaju granicu koju nijedan čovjek ne može pomjeriti. Aleksandar je mogao pokoriti narode, ali nije mogao pobijediti smrt...

Daniel je vidio ono što će se dogoditi na kraju, ali rezultat tog viđenja nije bila oholost zbog posjedovanja posebnog znanja, nego drhtanje pred Bogom. To je prava svrha proročanstva: ne da nas učini stručnjacima za posljednja vremena, nego ljudima koji ozbiljnije žive pred Bogom. Ako saznanje o Kristovom dolasku, o sudu i o vječnom Kraljevstvu u nama ne proizvodi svetost, poniznost, budnost i vj...

Ovo je možda jedna od najvažnijih poruka Danielove vizije za vjernika: ne smijemo suditi o konačnom ishodu prema onome što trenutno vidimo. Daniel je vidio rog koji „vojuje sa svecima i nadvladava ih“. Dakle, Božiji narod može zaista biti pritisnut, progonjen i prividno poražen. Ali onda dolazi rečenica koja mijenja cijelu sliku: „dok nije došao Vječni“. To je trenutak kada ljudska sila prestaje,...

Ljudska vlast nije konačna vlast. Čovjek želi vladati, želi odlučivati, želi biti svoj gospodar, ali Daniel nam pokazuje da iznad svih ljudskih prijestolja postoji jedno prijestolje na kojem sjedi Vječni. I zato pitanje nije: „Hoće li Krist jednoga dana vladati?“ Pitanje je: „Hoćete li mu se pokloniti sada?“ Jer Krist neće doći da pregovara sa svijetom o tome ko će biti Kralj. On dolazi kao Kralj...

Svijet oko nas izgleda snažno, glasno i moćno, ali Daniel nam pokazuje njegovu pravu prirodu: iza sjaja kraljevstava kriju se nemir, nasilje, oholost i pobuna protiv Boga. „Četiri nebeska vjetra“ uzburkavaju “more” naroda, ideologija i ljudskih glasova, a mi živimo upravo usred tog “mora”. Zato najveća opasnost za one koji pripadaju Bogu nije samo ono što se događa oko njega, nego ono što dopušta...

Ljudi gledaju na kraljevstva, moć, vojsku, bogatstvo i tehnološki napredak i lako pomisle: „Ovo je snaga.“ Ali Bog je Danielu pokazao ono što ljudsko oko često ne vidi. Nabukodonozor je vidio veličanstven kip; Daniel je vidio zvijeri. To je razlika između ljudskog i Božijeg pogleda na istoriju. Ono što izgleda veliko, moćno i nepobjedivo može pred Bogom biti samo prolazna zvijer kojoj je određen k...

Daniel je živio u svijetu u kojem su ga ljudi pažljivo posmatrali, ne zato što su željeli naučiti od njega, nego zato što su željeli pronaći razlog da ga unište. I ipak nisu mogli pronaći ništa: „Nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana.“ Kakvo svjedočanstvo! Daniel nije bio bezgrešan čovjek, ali je bio vjeran čovjek. Njegov život nije davao neprijateljima stvarno uporište za optužbu. To...

Baltazar nije bio čovjek koji nije znao za Boga; on je znao, ali se nije ponizio u srcu. Znao je šta se dogodilo Nabukodonozoru, znao je da Bog daje kraljevstva kome hoće i znao je da se čovjek ne može uzvisiti pred Svevišnjim — pa je ipak svjesno krenuo suprotnim putem. To je ozbiljno upozorenje i nama: nije dovoljno čuti Božiju riječ, poznavati Pismo ili znati šta je ispravno; pitanje je hoćemo...

Baltazar je imao priliku vidjeti šta se dogodilo njegovom prethodniku, Nabukodonozoru, ali nije ponizio svoje srce. Zato je njegova tragedija još ozbiljnija: nije propao zato što nije imao dovoljno upozorenja, nego zato što je upozorenje odbio. I upravo tu Danielovo poglavlje postaje veoma lično za nas. Bog je strpljiv, ali njegovo strpljenje nije odobravanje našeg grijeha. Nemojte čekati da vas ž...

Nabukodonozor je imao sve što čovjek može poželjeti — vlast, slavu, bogatstvo i kraljevstvo koje je izgledalo nepokolebljivo. Ali njegov najveći problem nije bio ono što je imao, nego što je počeo vjerovati da je sve to izgradio sam. „Nije li to Babilon veliki, što ga ja sazidah...?“ Tako ponos uvijek govori: ja sam izgradio, ja sam postigao, ja sam zaslužan. Ali Bog ga je morao srušiti da bi mu p...

Nabukodonozor je mislio da njegova veličina doseže do neba, ali Bog mu kroz san pokazuje nešto što svako pokoljenje mora naučiti: najmoćniji čovjek na zemlji još uvijek je samo čovjek, a iznad njega je Svevišnji Bog. Kraljevstva se dižu i padaju, vladari dolaze i odlaze, društva se mijenjaju, ali Božija vlast ne prestaje ni na trenutak. Zato se ne bojte kada gledate svijet koji izgleda kao da izmi...

Nabukodonozor je osvojio zemlje i narode, ali nije imao mir sve dok njega nije osvojio Bog. Čovjek može imati moć, ugled, bogatstvo i uspjeh, a ipak ostati nemiran, jer srce nije stvoreno da vlada samo sobom nego da se pokloni svom Stvoritelju. Tek kada je ovaj moćni kralj priznao da postoji Kraljevstvo koje je veće od njegovoga, njegovo je srce pronašlo mir. Isto vrijedi i danas. Naš najveći prob...

Koliko je zadivljujuće da oganj nije mogao učiniti ništa onima koji su pripadali Bogu. Vatra je bila stvarna, prijetnja ozbiljna, a peć užarena više nego ikada, ali Božija moć je bila veća od svega što je čovjek mogao učiniti. I danas će Božije dijete prolaziti kroz kušnje, gubitke i nevolje, ali nijedna od njih ne može nadjačati Božiju vjernost. Gospod ne obećava uvijek da će nas sačuvati od svak...

Nabukodonozor je mogao prisiliti ljude da padnu ničice, ali nije mogao natjerati nijedno srce da istinski obožava. To je velika razlika između ljudske religije i Božije istine. Ljudi mogu proizvesti spektakl, muziku, emocije i vanjske obrede, ali samo Duh Božiji može proizvesti pravo bogoštovlje. Bog ne traži poslušnost koja proizlazi iz straha, nego ljubav koja dolazi iz srca koje ga poznaje. Zat...

Čovjek se kroz cijelu istoriju divio svojim carstvima, moći, napretku i vlastitim planovima, ali Daniel nas podsjeća da nijedno ljudsko kraljevstvo nije posljednja riječ. Sva ljudska veličina ima svoj kraj, dok Božiji plan nema. Krist nije samo dio istorije – on je njen Gospodar i njen završetak. Zato vjernik ne gradi svoje pouzdanje na političkim silama, ekonomiji ili ljudskoj mudrosti, nego na K...

Nabukodonozor je mislio da drži cijeli svijet u svojim rukama, ali Bog mu je pokazao da je i njegovo kraljevstvo samo jedno malo poglavlje u mnogo većoj priči. Tako je i danas. Dok ljudi govore o krizama, ratovima i budućnosti svijeta, Bog nije izgubio nadzor nad tokom istorije. On vodi sve prema ispunjenju svoga plana. Zato se vjernik ne hrani strahom nego vjerom. Naša nada nije u tome da će čovj...