Put pravednosti

Dok nas Bog priprema za svoje djelo, probrat će i odstraniti neke nedostatke u našoj ličnosti od kojih su nam mnogi nametnuti. Lako nam je reći, ja sam ovakav jer je i moja majka bila takva ili moj otac je radio ovo ili ono. Lako je optužiti roditelje za ono što jesmo.  Možda smo stidljivi, možda smo ekstrovertni, možda smo uzdržljivi, možda smo arogantni. Ali, nemojmo misliti da bilo koja osobina...

Promatrajući oca na Rembrandtovoj slici, otkrivam tri puta k istinskom sućutnom očinstvu – trpljenje, opraštanje i velikodušnost. Možda se čini čudnim držati da je trpljenje put do suosjećanja, no ono to doista jeste. Trpljenje od mene traži da dopustim grijesima svijeta i svojim vlastitim, da probodu moje srce i učine da zbog njih lijem suze. Obilne suze. Ako to ne mogu biti suze koje teku iz moj...

Mnogi naučnici smatraju da je Newtonovo klasično djelo “Matematički principi filozofije prirode” najveće naučno djelo ikada napisano. U njemu Newton daje teološku interpretaciju toga kako nebeska tijela postižu takvu stabilnost.

Toliko sam se dugo u potpunosti poistovjećivao s mlađim sinom da mi uopće nije palo na pamet da bih mogao više sličiti starijem sinu. Ali, čim mi je prijatelj rekao, nisi li ti stariji sin iz prispodobe, bilo je teško vidjeti bilo što drugo. Svi mi, izgleda, u većem ili manjem stupnju podliježemo svim oblicima ljudske lomljivosti. Ni požuda, ni srdžba, ni pohlepa, ni ogorčenost, ni lakumnost, ni z...

Čitajući priču o izgubljenom sinu, riječ “brzo”, kojom otac potiče svoje sluge da za njegovog sina donesu haljinu, prsten i sandale, izražava puno više od obične ljudske nestrpljivosti. Ona izražava božansku zauzetost da uspostavi novo kraljevstvo koje je bilo pripravljeno od postanka svijeta. Nema sumnje da otac želi veličanstvenu gozbu. Zaklati tele, ugojeno za posebnu priliku, pokazuje koliko o...

Očevo srce nije podijeljeno na više i manje. Njegov slobodni i spontani odgovor na povratak mlađega sina ne sadrži nikakve usporedbe sa starijim sinom. On, naprotiv, žarko želi s njime podijeliti svoju radost. To teško mogu razumijeti. U svijetu koji neprekidno uspoređuje ljude svrstavajući ih u više ili manje inteligentne, više ili manje privlačne, više ili manje uspješne, nije lako vjerovati u l...

Kako bi Einstein opisao zalazak sunca? A kako bi Beethoven opisao taj isti zalazak sunca? Ako se Einstein i Beethoven razlikuju u njihovim doživljajima zalaska sunca, da li bi jedan od tih opisa bio pogrešan? Ili, da li dva opisa iste situacije mogu biti – ispravna?

Ono što Rembrandtovu portretu oca daje takvu neodoljivu snagu, jest to što je ono najbožanskije uhvaćeno u najljudskije. Ja vidim napola slijepog starca s brkovima i razdijeljenom bradom, obučenog u odjeću izvezenu u zlatno i tamno crveni plašt, koji svoje široke i ukočene ruke stavlja na ramena svoga sina povratnika. Čini se da su ruke koje dodiruju ramena povratnika instrumenti očeva unutarnjeg ...

Radost, koju je donio dramatični povratak mlađeg sina, ni u kojem slučaju ne znači da je stariji sin manje voljen, manje cijenjen, manje omiljen. Otac ne uspoređuje svoje sinove. On obojicu ljubi potpunom ljubavlju, a tu ljubav izražava u skladu s njihovim osobnim putovima. Ali, izvan Božje kuće, braća i sestre, supruzi i supruge, prijatelji postaju suparnici, pa čak i neprijatelji, jer se u svako...

Ponekad se ljudi pitaju što se dogodilo starijem sinu? Je li dopustio da ga otac nagovori? Je li na kraju ušao u kuću i sudjelovao u slavlju? Je li zagrlio svoga brata i primio ga tako srdačno, kao što je to učinio i njegov otac? Priča o starijem sinu sva tjeskobna pitanja prikazuje u novom svjetlu, jer vrlo jasno govori da Bog mlađeg sina ne voli više od starijeg. U prispodobi, otac izlazi u susr...

Zar nisu astronomi ranije smatrali kosmologiju nenaučnim poljem rada – predmetom o kome se može samo nagađati, ne i proučavati? Da, ali Allan Sandage je to promijenio. Njegov članak iz 1961. godine u Astrofizičkom časpoisu opisao je načine na koje njegov teleskop može prikupljati podatke pomoću kojih se odlučuje o teoriji da je svemir oduvijek postojao ili teoriji da je svemir imao početak. Sandag...

Starijeg sina, međutim, puno je teže uočiti. Uostalom, on je u svemu dobro postupao, bio je poslušan, pokoran, vjeran zakonu i postojan u radu. Ljudi su ga poštovali, divili mu se, hvalili ga i vjerovatno ga smatrali uzornim sinom.  Gledajući izvana, stariji sin je bio besprijekoran. No, kada se suočava s očevom radošću zbog povratka mlađeg sina, u njemu bukne i izbije na površinu neka mračna sila...

Spoznaja i povjerenje u očevu ljubav, koliko god bili nejasni, dali su mlađem sinu snagu da za sebe ponovo zatraži sinovstvo, pa makar se taj zahtjev i nije temeljio na nekoj zasluzi. Prije nekoliko godina i sam sam bio stvarno suočen s izborom, vratiti se ili se ne vratiti. Prijateljstvo koje se u početku činilo objećavajućim i punim života, postupno me je vuklo sve dalje i dalje od doma, dok kon...

Postoje mnogi glasovi u našem životu. Glasovi koji su glasni, puni obećanja i vrlo zavodljivi. Traže da dokažeš da si dostojan ljubavi time da budeš uspješan, popularan i moćan. Ti isti glasovi ni meni nisu nepoznati. Uvijek su tu i uvijek dopiru do onih unutarnjih mjesta gdje ispitujem vlastitu dobrotu i sumnjam u vlastitu vrijednost. Od kada imam uši da čujem slušao sam te glasove i od tada me n...

“Ima dana kada vjerujem u Boga, a ima dana kada ne vjerujem.” Ovo su riječi fizičara Nobelovca – dr Leona Ledermana. Je li neobično da naučnik misli kako Bog možda postoji? I ja sam se to pitao kada sam pročitao ovaj komentar dr Ledermana. Pa sam istraživao šta je jedan broj naučnika Nobelovaca imalo da kaže o Bogu. Ako imate 10 minuta, rado ću vam reći šta sam otkrio.

Svaki povratak uključuje odlazak. Povratak jeste dolazak kući nakon odlaska od nje. To je vraćanje nakon udaljavanja. Otac, koji svog sina prima u dom, toliko je sretan, jer mu taj sin bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se. Neizmjerna radost u primanju izgubljenog sina prikriva neizmjernu bol koja ju je prethodila. Nalaženje u pozadini skriva gubljenje, a vraćanje pod svojim plaštom kr...

Razmišljujući o vlastitom putu, sve sam više postajao svjesnijim koliko sam dugo i sam igrao ulogu promatrača. Godinama sam poučavao studente o različitim vidovima duhovnog života, pokušavajući im pomoći da uvide važnost takvog življenja. No, jesam li se ja sam uistinu ikada usudio stupiti u središte, kleknuti i dopustiti da me zagrli milostivi Bog?

Naoko, beznačajni susret s reprodukcijom, na koje je prikazan detalj Rembrandtove slike “Povratak izgubljenog sina”, u meni je pokrenuo dugo duhovno istraživanje, koje me je dovelo do pravog shvaćanja mojeg zvanja i dalo mi novu snagu da u njemu ustrajem. U srcu toga istraživanja našla su se slika iz 17. stoljeća i njezin umjetnik, parabola koja seže u 1. stoljeće i njezin tvorac, te čovjek iz 20....

Pukovnik Guy Gardner dvaput je letio u svemir. Kasnije je bio glavni čovjek za program u kome je NASA sarađivala sa ruskom svemirskom stanicom Mir i radio je za kompaniju preko koje turisti putuju u svemir.

Nedavna otkrića učinila su da se vjerovanje u Boga među naučnicima više poštuje nego ikada ranije u prethodnom vijeku. Proučavanje prirode je “prilika da se posmatra veličanstvenost, elegancija i složenost Božijeg stvaranja.” Ove riječi jednog od najpoznatijih genetičara na svijetu pojavile su se u priči s naslovnice magazina Time - američkog  magazina koji ima čitaoce širom svijeta. Članak postav...

Šta je veći uspjeh: živjeti dugo ili živjeti vjerno? Ko pobjeđuje: onaj koji nagomila bogatstvo ili onaj koji gori od ljubavi za Spasitelja i izgubljene duše? U čemu je pobjeda: u sebičnim htijenjima ili u nesebičnoj žrtvi?

Vjerovatno ste čuli onu kinesku poslovicu: “I put od hiljadu milja otpočinje prvim korakom.” Francuski  pisac Andre Žid to kaže ovako: “Ne može čovjek otkriti nova mora ako nije hrabar iz svog vidika izgubiti kopno.” Naime, ako hoćete garancije, nikada nećete krenuti za Isusom. Posebno ako biste da vam pokaže unaprijed što vas čeka, a još niste načinili ni prvi korak. Možemo li stvarno slijediti I...

Vrijeme da kažemo malo više o samom izrazu “slijediti”, s obzirom na njegovu raznovrsnost. On može značiti “nastupati iza nekog”, ali i “pomno paziti na nekoga ili nešto”. Ovo je nešto svojstveno sadašnjem svijetu.  Jer, ako vas pratim na tviteru ili nekoj drugoj društvenoj mreži, time pokazujem želju znati što se dešava u vašem životu. Ali, kako to u praksi izgleda kada slijedimo Krista?

Nismo pozvani u veliko planiranje, na neko određeno mjesto, nekim posebnim poduhvatima i podvizima. Pozvani smo njemu. On postaje naš san, naš plan, odredište; on postaje naš cilj. Da li smo to dokučili? Stvarno? Od početka do kraja, od polazišta do odredišta, samo je jedan i jedno – poznati njega.

Riječi Svetog pisma nas podsjećaju da je sva naša ovozemaljska muka prolazna i da je predznak vječne stvarnosti. I to nije samo stvar priče, nekakvog podsjećanja na ono što dolazi. Ne, patnja nas  priprema za izvanredno i neizmjerno, vječno izobilje slave. Možda baš to što ne gledamo gore, u slavu, jeste razlog da odbijamo ovu “laku sadašnju muku”, čak i ako ona ide u paketu našeg Božijeg poziva?...