Put pravednosti

Evo jednog pitanja: koliko je grijeha naš rodonačelnik i praotac svih, Adam, načinio prije nego ga je Stvoritelj protjerao iz raja? Jedan. Da jedan jedini. Jedan grijeh je bio dovoljan da pukne spona sa Bogom i da se čovjek udalji od Stvoritelja. Naš nam grijeh ne da da budemo u blizini svetosti. Jedan grijeh navlači na nas smrt. Jedan grijeh je dovoljan da zavrijedimo vatru vječnog suda. Da, Bog...

Danas ćemo reći nešto o svakoj zapovijedi pojedinačno. Uporedićemo ih sa svojim životom, kako bismo vidjeli kako stojimo pred Bogom, pred Svetim.  Ako stvarno želite sebe sagledati u svjetlu držanja 10 zapovijedi, postavite sebi sljedeća pitanja: Kakav je moj odnos s Bogom? Volim li ga svim srcem? Ima li Gospod prvo mjesto uvijek i u svemu u mom životu?  Drugo: Kakav je moj odnos s ljudi...

U jednom trenutku Izraelci govore Mojsiju: „Vršit ćemo sve što je Jahve naredio.“ Rekli su to olako jer nisu spoznali Božiju svetost. Mislili su kako svoju bogougodnost mogu postići ličnim podvizima i dobročinstvima a da im pri tom još uvijek srca žude za prolaznim grešnim užitcima ovog svijeta. Ali nakon što se Bog objavio na gori Sion sve se promijenilo.

Dakle, sada Izraelci počinju svoje putovanje od Egipta do Kanaana. Kanaan je zemlja koju je Bog obećao rodonačelnicima, Abrahamu i njegovim potomcima. Vidimo kako se Bog brinuo za svoje u pustinji. Prvo, lično je išao pred njima, vodio ih je kroz negostoljubivu pustinju tako što je boravio danju u oblaku a noću u vatrenom stubu. Drugo, svaki dan im je čudesno proviđao hranu i činio da voda izvire...

„Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti.“ Šta to zapravo ovdje sada govore Izraelci? Zar ne vjeruju Gospodu? Zar onaj koji ih je izveo iz lanaca ropstva ne može da ih izbavi od oružane moći faraona? Naravno da može, ali strah i panika su činili svoje. Pred njima je bilo more, a sa strana su bili okruženi brdima. Trupe su jurišale iz Egipta pravo na nj...

Da, konačno se to dogodilo! Faraon više nije imao kuda. Morao je pustiti Izraelce. Te noći su se Izraelci dali na izlazak, i to ne praznih ruku. Zapravo, bili su zatrpani darovima Egipćana, kao da su im time isplatili sve one neplaćene godine ropskog kulučenja.

Bog je bio odlučan da oslobodi Izraelce, dok je faraon bio odlučan da ih zadrži kao svoje robove. Faraon se pokušao nadmetati sa Bogom preko svojih vračeva. Na jednoj strani vidimo faraona sa svojim mudracima i vračevima; na drugoj strani vidimo Mojsija i Arona. Ipak, kroz sve što se desilo, vračevi su polako počeli shvatati neograničenu veličinu i silu Boga, dok se faraon i dalje opirao. Nastavlj...

Faraon nije poznavao Boga. Faraon i svi ljudi Egipta su imali religiju, ali ne i odnos sa jedinim pravim Bogom. Njima je jedino bilo stalo da slijede religiju svojih predaka. Nije im bilo stalo da poznaju Gospoda, Boga Abrahama, Izaka i Jakova. Faraon i Egipćani su vjerovali u njihove običaje, idole, fetiše i vjerske vođe, ali nisu vjerovali u Gospoda i njegov plan.

Bog je svet. Kada je Mojsije vidio plamenove plamtećeg grma, on se približio da istraži i čuo je Božiji glas kako ga doziva. Zadrhtao je od straha i nije se usudio pogledati. Zašto je bio uplašen? Zato što je stajao u prisustvu Svetog Boga. Većina ljudi ne poštuje Božiju svetost. Ne shvataju ko je Bog. Nisu prepoznali njegovu apsolutnu čistotu. Ovo vidimo u načinu na koji ljudi praktikuju grijeh i...

Više od trista godina je prošlo od Josipove smrti. Drugi faraon je vladao Egiptom, kralj koji je zaboravio sve što je Josip uradio za ljude Egipta. Progonio je Izraelce, učinivši ih svojim robovima. Kako ih je samo natjerao da teško rade! Možda su Izraelci pomislili da je Bog zaboravio šta je obećao njihovom pretku Abrahamu o tome da će ih načiniti velikim narodom. Ali Bog nije ništa zaboravio. Bo...

Mi još uvijek proučavamo Toru, koju je napisao prorok Mojsije. Kao što se možda sjećate, Tora je prvi dio u spisima proroka i podijeljena je u pet odjeljaka ili knjiga. Prva knjiga se zove Postanak. U našem prethodnom emitovanju, završili smo istraživanja u Postanku. Danas, započinjemo drugu knjigu Tore, koja se zove Egzodus ili Izlazak, zato što sadrži nevjerovatan izveštaj o tome kako je Bog osl...

Kada je zavladala glad i kada je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, poslao je destoro Josipove starije braće da odu i da ga kupe. I tako su oni stigli u Egipat i poklonili se pred Josipom, ispunjavajući time ono što je on sanjao mnogo ranije. Josip je prepoznao braću, ali oni nisu prepoznali njega. U njihovim mislima, Josip je već odavno bio mrtav. On im se nije odmah otkrio jer je prvo želio da ih t...

Na početku, ljudi su prezirali, ignorisali, maltretirali i zatvorili Josipa. Ipak, u vrijeme koje je Bog izabrao, egipatski kralj je imenovao Josipa za vrhovnog vladara nad zemljom, objavljujući svima koji su željeli biti spašeni od gladi i smrti: Idite Josipu, čuvaru života! Josipov život je bio sjenka i slika Spasitelja koga je Bog obećao poslati na zemlju. Zapanjujuće je da u Josipovoj priči po...

Josip je razumio da je grijeh loša stvar. Znao je da služenje Bogu i služenje grijehu ne idu zajedno. Josip je dao svoje srce Bogu. Zbog toga je volio pravednost i prezirao pokvarenost. Onaj ko od srca vjeruje i klanja se Gospodu Bogu, voljeće ono što Bog voli i mrziće ono što Bog mrzi.  Josip je volio pravednost i prezirao pokvarenost. On će radije patiti u zatvoru nego uživati u prolaznim z...

Božiji najbolji blagoslovi jedino mogu doći onima koji znaju da ne mogu ugoditi Bogu svojom snagom. Jakov je bio prevarant, grešnik. Svojom snagom nije se mogao spasiti od Božijeg suda i učiniti sebe prihvatljivim pred Bogom. U njemu nije bilo ništa dobro. No, Jakov je vjerovao Bogu. Jakov je cijenio Božija obećanja. Za njega je primanje Božijih blagoslova bilo važnije od bilo čega drugog na svije...

Bog je u njegovom predznanju najavljivao da će nasljedstvo prvorođenog i potomci novog naroda doći preko Jakova, a ne Ezava. Što se tiče Jakova, on je trebao sačekati Boga, i sve ostaviti u rukama Onoga koji je imao moć dati mu nasljedstvo u njegovo određeno vrijeme. Ezav je propustio Božiju milost zato što nije cijenio Božije stvari. Kazujući nam njegovu priču, Bog nas upozorava, govoreći: ne idi...

Priča o Abrahamovoj žrtvi ima tri strane: istorijsku, simboličku i proročku stranu. Da bismo razumjeli puno značenje Abrahamove žrtve, moramo razumijeti tri stvari: prvo, šta se dogodilo; drugo, šta je žrtva simbolizovala; i treće, šta je prorok Abraham najavio o budućem događaju.

Težiti grijehu nikada nije mudar izbor. Bog je ozbiljan kada osuđuje grijehe. Ali, dobra vijest je da Bog voli ljude u svakom narodu. On poziva sve da se pokaju i okrenu vjeri, i da uživaju u bliskom odnosu sa Njim uvijek i zauvijek, baš kao i Abraham, Božiji prijatelj.

Divan Božiji plan, da od Abrahama napravi novi narod, nije se promijenio. Bog nije u žurbi kao što je bio Abraham. Bog uvijek uradi ono što obeća, čak iako nam se čini da je spor u tome. No, Abraham je pokušao pomoći Bogu u ispunjenju Njegovog obećanja, i ono što je Abraham uradio, u svom nestrpljenju, napravilo je mnogo problema.

Kako možemo iskoristiti priču o Lotu i Abrahamu? Možda tako što ćemo postaviti sebi jednostavno pitanje. Kome sam od ove dvojice najsličniji? Lotu ili Abrahamu? Žudim li za stvarima svijeta, kao Lot? Ili stvarima vječnosti, kao Abraham? Kao i ova dva čovjeka, svako od nas mora izabrati između naše volje i Božije volje. Šta je to što želite više od bilo čega drugog? Zemaljske stvari koje su prolazn...

Bog je rekao Abrahamu da napusti kuću svoga oca, oprosti se sa svojom rodbinom, napusti svoju zemlju, i preseli se u zemlju u koju bi ga Bog odveo. Za ljudski način razmišljanja, ono što je Bog tražio od Abrahama je bilo izuzetno teško, ali Bog je imao predivne planove za njega.

Gledamo i rezimiramo ono što smo do sada naučili u Tori proroka Mojsija. Tora je prvi odjeljak u svetim spisima proroka. Ovaj odjeljak je veoma važan jer predstavlja temelj koji je sam Bog postavio, pomoću koga možemo testirati sve što čujemo kako bismo mogli znati da li dolazi od Boga ili ne. Tora ima pet dijelova ili knjiga. Prvi dio zovemo Postanak. Knjiga Postanka ima pedeset poglavlja. U naši...

Ljude odlikuje duh nezavisnosti i pobune. Ovo možemo vidjeti čak i kod male djece kada odbruse i kažu: “Ne, neću!” I taj isti duh se utoliko više pronalazi kod odraslih. Koji je uzrok sukoba u domovima i nacijama svijeta? Ništa drugo nego ovaj duh nezavisnosti, koji misli: “Ja mogu da se brinem sam o sebi. Ja ću slijediti religiju mog oca (čak iako protivrječi Svetim spisima proroka). Moje tradici...

Duga, koju ponekad vidimo u oblacimo nakon kiše, znak je koji izjavljuje Božju vjernost. Svaki put kada je vidimo, Bog nas želi podsjetiti na Njegovu vjernost koja živi od generacije do generacije. Bog je stavio dugu u oblake da potvrdi svoj savez u kojem je obećao da se vode nikada više neće pretvoriti u poplavu koja će uništiti sav život. Zaista, Bog je Čuvar saveza. On je vjeran.

Sto godina su Noa i njegova porodica gradili barku. Bio je postojan, vjerovao je Bogu, i dok je gradio, ukazivao je i opominjao na nadolazeću strahotu svojim komšijama. Koliko ljudi mu je povjerovalo? Samo osam. Svi ostali nisu vjerovali Božijoj riječi. Jedni su ga jednostavno ignorisali, dok su ga drugi ismijavali. On je bio potpuno lud u njihovim očima zato što je gradio brod na mjestu gdje niko...