Put pravednosti

Poput sve druge djece i Isus je stasavao, spavao, igrao se i učio. Ali u nečem se ipak razlikovao od svih. Nikada nikome nije morao da se izvini ili traži opraštaj zbog nečeg pogrešnog ili lošeg. Nikada nije zgriješio jer nije ni imao u sebi grešnu prirodu. Bio je svet karakterom i zlo mu nije moglo nauditi. Želio je da bude bogougodan. Tijelo mu je bilo kao naše ali u sebi nije nosio tjelesnost,...

Svi znamo za bogate ljude koji žive u vilama i obilju; oblače se u luksuz, imaju služavke. To je slika slave svijeta. Ali Božja slava je drugačija. Zato se Mesija nije rodio u svili i kadifi. Nije bio poput uglednika koje ne dotiče bijeda i očaj skrajnutih i siromašnih. Zato se u štali rodio Onaj koga je Bog poslao da nas izbavi od grijeha. Zato niko ne može reći kako je Mesija došao samo za moćne...

U svetim pismima Mesija je nazvan Sinom Božjim više od 120 puta. Zato mi, koji vjerujemo proročkim spisima, ne možemo poreknuti tu činjenicu: Bog oslovljava Mesiju svojim Sinom. Zato je važno saznati zašto Bog Isusa naziva tako: svojim Sinom. Recimo, ako ste rođeni i odrasli u Bosni, pa putujete svijetom, mnogi će vas zvati „sinom Bosne“. Znači li to da se Bosna oženila i rodila vas? Ne, jednostav...

Prvi savez je najava Mesijinog dolaska. Novi, tj. drugi savez je obistinjenje najave. Prvi kaže: doći će! Drugi kaže: došao je! Mesija o kome su govorili proroci je došao. Zato zahvaljujmo Bogu od srca da je Sveto pismo tako jasno sačinjeno od Starog i Novog zavjeta. To su dva dijela jedne cjeline. Prva najavljuje drugu, druga ostvaruje, ispunjava prvu. Druga je sakrivena u prvoj, prva je otkriven...

Nakon što su objavili svetost Božju i grešnost čovjekovu, proroci su objavili i to da sam Bog ima naum kako izbaviti ljude od njihovih grijeha. Zato je najvažnija poruka knjiga Prvog saveza, tj. Starog zavjeta baš to Božje obećanje svijetu: dolazi pravedni Otkupitelj koji će stradati umjesto nepravednika. Preuzeće osudu Adamove djece kako bi otkupio sve one koji budu vjerovali u njega. To je božan...

Sad imamo utjehu! Iako su Izraelci zaboravili i odbacili svoga Boga, on ne zaboravlja njih, svoj narod. Nakon 70 godina ih vraća u domovinu. Bog je vjeran. Ostvario sve ono što je prethodno najavio ustima i perom svog proroka. Sad, veliki kralj Kir, Perzijanac, dopušta zakonski da se vrate u svoj zavičaj i obnove ga.

Razaranje Jeruzalema nije bilo Božje odustajanje od Izraelaca, od davno izabranog naroda. Ne, Bog nije zaboravio savez koji je sačinio sa Abrahamom, Izakom i Jakovom, kada im je rekao da će se po njima blagosloviti svi narodi svijeta. Nije zaboravio na plan poslanja Otkupitelja baš po Abrahamovim potomcima. Pismo nam stoga kazuje kako se, nakon zatočeništva, Bog brinuo u narednih 70 godina za svoj...

Bog je pozvao Jeremiju da navijesti tešku riječ. Poslao ga je svojima da im prenese poruku: čeka vas sud ako se ne pokajete, ako se ne obratite Gospodu i njegovoj Riječi. Njegova je služba bila teška jer je njima baš to bilo posljednje što su željeli čuti: da su im rituali i ceremonije uzaludni i da ne ugađaju Bogu.

Prorok Izaija je nosio dvije poruke za narod: i lošu i dobru! Loša je da smo svi bespomoćni grešnici, da se niko sam po sebi ne opravdava pred Bogom. Zato je jasno naglašeno da smo svi zalutali kao ovce. Svi, svako od nas bez izuzetka. Ali tu je i dobra vijest o tome kako svaki grešnik može nazad Bogu.

Bog je tražio od Jone da ide tamo gdje Boga preziru i mrze. Zar je Bogu stalo do takvih dušmana? Grijesi su im prevršili mjeru i bilo je pitanje dana kada će požnjeti pravedni božanski sud. No Bog je imao drugačiji naum. Bog je naumio da žitelji Ninive dožive promjenu i uma i srca. Zato je zapovijedio Joni da ide u ovaj grad i sve upozori. Da se pokaju i odreknu grijeha, da se obrate Bogu – da se...

Razdijeljeno Izraelsko kraljevstvo je imalo mnogo vladara koji su uporno i tvrdoglavo okretali leđa Bogu i prihvatali razne kultove i mnogoboštvo okolnih naroda. Od svih kraljeva Izraela najpokvareniji bijaše izvjesni Ahab, osmi vladar nakon Solomona. Oženio je Izabelu, mnogobožačku princezu koja je prezirala Gospoda. Manipulisala je njime i zavela ga da podigne žrtvenik Balu usred Doma Gospodnjeg...

Kada bi vam se jedne noći Bog javio u snu i rekao vam: „Traži šta ti je volja i daću ti!“, šta biste izabrali? Dugovječnost? Bogatstvo? Slavu? Ili nešto drugo? Tako se jednog dana Bog javio i Solomonu, sinu proroka Davida, baš sa istim pitanjem. Znate li šta je odabrao?

Davidov Psalam 22 predviđa dolazak Mesije. U ovom psalmu David – koji je živio čitavih hiljadu godina prije Mesijinog dolaska – proriče čak 30 stvari, 30 pojava koje će se odigrati u dan Spasiteljeve smrti. Kada čitamo evanđelje u kome je priča o Mesiji – vidimo da se iz Psalma 22 ostvarilo baš sve do pojedinosti, sve što je prorok David najavio. To je dokaz da i ovaj Psalam nije njegova umotvorin...

David je bio muzičar, pjevač, pjesnik, proučavalac Božije riječi, ratnik, pastir, kralj i prorok. Uprkos raskošoj ličnosti, ipak je bio samo grešnik, pravi Adamov sin. Požuda i ponos su ga sunovratili u glib grijeha. Ali nije ostao valjati se tamo. Ne, srce mu je kucalo za bogougodnost. Pokajao se i Bog mu je oprostio jer vidimo slomljenost srca. Tada je osjetio da mu je oprošteno, tada je znao da...

Sveto pismo ne uljepšava živote proroka i ne sakriva nam njihove grijehe. Da su ti spisi samo ljudska umotvorina i rukotvorina, oni, ljudi sami bi nastojali sakriti, prešutjeti ili opravdati svoje greške i grijehe. Ali Pismo je Pismo zato što je zapis istine. Zato nas današnja priča i suočava s tim principijelnim pitanjem: „Zašto Sveto pismo sadrži i tako strašne priče?“

Mnogi su zavoljeli mladog Davida. Ali što su ga više voljeli, to ga je Šaul više mrzio. Ljubomora mu je obuzela srce i toliko opsjela, kontrolisala, da je uskoro mislio samo na jedno: kako se riješiti Davida. Šaul ga je proganjao svom svojom snagom. Davida je to jako potresalo. Dugih niz godina je bježao sa svojom družinom i krio se od ubilačkog kraljevog bijesa. Ipak, na mržnju nije uzvratio isto...

Šaul i svi ratnici drhtali su pred Golijatom. Niko se nije usuđivao da mu izađe na megdan. Ali mladi David jeste. Suočio ga je, oborio i ubio. Odakle ova razlika između Davida i ostalih? David se nije uplašio ovog gorostasa od čovjeka jer se pouzdavao u Božiju snagu i djelovanje. Ostali, nažalost, nisu vjerovali i zato su se bojali. Divovski ratnik – to je bilo ono što su Šaul i ostali ratnici jed...

David je jedan od najviđenijih likova Svetog pisma. Spominje se poimence više od hiljadu puta. Znate li ko je on? Možda ga znate po onoj čuvenoj pobjedi nad Golijatom, kada je tog diva srušio jednim kamenom svoje praćke. Ili ga znate kao i proroka koji je napisao mnoge Psalme. Ali to svakako nije sve o njemu.

Slijedi predivna priča koja je kao cvijet usred nekog smetljišta. To je priča o divnoj mladoj ženi, koja nije bila Hebrejka, koje je odlučila vjerovati i slijediti Gospoda Boga uprkos sveg zla čitavog naraštaja kome je pripadala. Znala je ko je Gospod Bog Izraela, čula je o divnim čudesima koja su se desila u Egiptu. Znala je za Toru proroka Mojsija. Prosto, vjerovala je srcem sve to i prihvatala...

Nakon Mojsija, vođstvo naroda preuzima Jošua. Bog ga je već preko Mojsija postavio u tu službu. Sretali smo ga u nekoliko navrata u ranijim događajima i vidjeli da ga je krasilo potpuno uvjerenje u Božja obećanja, čak i onda kada većina Izraelaca nije željela vjerovati. Jošua je bio jedan od one dvojice uhoda koje su vjerovale Bogu nakon što su izviđale Kanaan. Ali rođeni narod ih zamalo nije kame...

Sveto Pismo je, naime, temelj koji je Bog sam postavio i po kome možemo provjeravati sve što čujemo: da li je od Boga ili nije. A učenje Svetog Pisma je suho zlato. Svako učenje suprotno njemu je neistinito. Sva božanska istina je u skladu, u potpunoj unutrašnjoj harmoniji. Naime, postoji samo jedno što Bog ne može uraditi - da protivrječi sebi samom. Mojsije je jasno i glasno najavio dolazak jedn...

Zašto je Bog poslao otrovnice na Izraelce? Zbog grijeha. Oporo su mu prigovarali, otpuživali ga čak, prezirali hranu koju im je davao. Zato je uslijedila oštra disciplina koja je mnoge usmrtila. A gdje je bilo rješenje? Šta je narod trebalo da uradi i spasi se ujeda otrovnica? Da li su mogli nešto sami uraditi za sebe? Da upotrijebe neki melem, neku zaštitu? Ne, nisu. Pa šta im je onda ostalo? Jed...

Nevjerovati Bogu znači uraditi nešto opako što nosi opake posljedice. Ko god prezre, ko se god s nemarom ogluši o Božja obećanja proglašava i njih i Onog koji obećava za nepouzdanog, za lažova. Takvi ne mogu u Božje kraljevstvo.

Bog je zamislio poseban šator do zadnje pojedinosti, da bi Adamovi potomci znali kako da mu pristupe. Bog je svet i čovjek ne može bilo kako do njega. Šator sastanka je bilo rješenje za božansko prebivanje među grešnicima, uz propisani put i način prilaska Gospodnjoj svetosti i slavi. Šator je trebalo da bude slika, lekcija za mnoge buduće naraštaje o tome ko je i kakav je Bog, da dolazi kao Spasi...

Šta su Izraelci radili dok su logorovali podno gore, čekajući Mojsijev povratak. Svi znamo da nije lako strpljivo čekati Boga. Lakše nam je da radimo po svome i oglušimo se na njegovu Riječ. E, baš to se i njima dogodilo. Uradili su nešto zapanjujuće, nešto što je Bog želio da se zapiše za našu pouku.