Kroz Sveto Pismo - BiH

Metod koji je Jakov koristio da dobije pravo prvorodstva se ne može poduprijeti ni po kom osnovu. Služio se prevarom i obmanom. Njegovo ponašanje je vrijedno prezira. Ne možete mu oprostiti ništa više nego što biste mogli oprostiti Sari i Abrahamu njihovo ponašanje u slučaju Hagare i Jišmaela. Bog nije mogao iskoristiti Jakovljevo lukavstvo i snalažljivost, i vidjećemo da Bog sa njim postupa na vr...

Važno je primjetiti to da kada god bi Bog nešto rekao Abrahamu, Abraham bi povjerovao Bogu i postupio u skladu sa tim. Abraham je vjerovao Bogu i djelovao je po tome. Tako se vjera demonstrira. Međutim, danas imamo previše ljudi koji se žale i govore da za njih takvo nešto nije realnost. No, kada stvarno vjerujete Bogu, onda i djelujete prema onome što vam Bog kaže.

Došli smo do izjave koja je toliko zanimljiva da je možemo pratiti kroz Sveto pismo. U pitanju je borba. Vidimo da je to borba koja se i danas vodi u svijetu. Postoji borba između svjetla i tame, između dobra i zla, između Duha i tijela, i svako Božije dijete zna nešto o toj borbi.

Ovdje sada vidimo da je Abrahamov sluga otišao po nevjestu za Izaka. Jednako je i Duh Božji u ovome svijetu da pozove i dovede nevjestu za Krista. Ovo je čudesna slika o odnosu Krista i Crkve. Jedna od slika o kojoj se govori i koja se koristi jeste ta da će Crkva jednoga dana postati Kristova nevjesta. I to je način na koji se Crkva danas priprema, kao nevjesta. Otac i Sin su poslali Duha Svetoga...

Abraham je stvarno čovjek vjere. On to iznova i iznova demonstrira, i upravo ovdje vidimo kako je izvrstan i veličanstven u svojoj vjeri! On kaže svom sluzi: “Možeš računati na to da će te Bog voditi. Bog mi je tako obećao.” Možete ovdje vidjeti da ne govori bez veze i da ne skače u nepoznato, u mrak. Vjera nije skok u mrak, ona se mora temeljiti i počivati ​​na Riječi Božjoj.

Pretpostavljamo da su Abraham, Izak i Jakov, i svi ti starozavjetni značajni ljudi bili zapravo veliki ljudi, ali da nisu bili tako pametni kao što smo to mi danas. I da oni ne znaju onoliko koliko mi znamo. Ali, vjerovatno da je Abraham znao mnogo više o Kristovom dolasku i evanđelju nego što mu pripisujemo.

Jakov je zapisao u svojoj poslanici sljedeće: „Abraham, naš otac, ne opravda li se djelima kad prinese svoga sina Izaka na žrtvenik” (Jakovljeva 2:21)? A apostol Pavle je zapisao sljedeće: „Što ćemo dakle reći za Abrahama, svojega oca? Što je postigao po tijelu? Jer ako se je Abraham opravdao djelima, može se hvaliti, ali ne pred Bogom. Jer što kaže Pismo? Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u...

Ne možemo više živjeti na način na koji smo živjeli prije poznavanja Krista. Moramo donijeti odluku. Jakov u svojoj poslanici kaže da je čovjek sa razdjeljenom dušom nestabilan na svim svojim putevima i to objašnjava nestabilnost i nesigurnost među mnogim današnjim kršćanima. Žele ići ruku pod ruku sa svijetom i njegovim načinom razmišljanja, osjećanja i djelovanja, a istovremeno ići i sa Gospodom...

Lot se našao u veoma teškoj i lošoj situaciji. Proveo je godine života u Sodomi. Naučio je tolerisati stvari koje su se dešavale tamo, iako ih je nazivao zloćom. Gledao je Lot kako mu sinovi i kćeri odrastaju, i oni su u to vrijeme očigledno zasnovali brakove u tom gradu sa tamošnjim ljudima. Vidite li ovog čovjeka kako je iz Božije volje dospio na ovakvo mjesto?

Bog govori Abrahamu da zna kakva je strašna situacija u Sodomi i Gomori, ali da ide dole da istraži to. Bog nikada ništa ne radi u žurbi ili na brzinu. Dobro je što je Bog sve ovo izložio Abrahamu. Da nije, Abraham je mogao steći pogrešan utisak o Bogu - da je diktator, osvetoljubiv i da ne pokazuje nimalo milosti ili obzira prema onima koji su njegovi. A da li je bilo “njegovih” među stanovnicima...

Jišmael je dijete rođeno iz ljudskog pokušaja da se ostvari Božije obećanje. On jeste bio Abrahamov sin i Abraham je bio vezan za njega. Imao je samo četrnaest godina kad ga je Abraham poslao iz svog doma. I više ga nikada nije vidio. Abraham ga je volio. Abrahamovo srce je bilo slomljeno što ga se morao odreći. Vjerovatno je mnogo, mnogo puta pomislio kako je napravio veliku grešku što je uzeo Ha...

Bog se otkriva Abramu pod novim imenom, El Šadaj – Svemogući Bog! Također i Abramu daje novo ime. Sada mu je ime promijenjeno u Abraham. Abram znači „uzvišeni otac”, a Abraham znači „otac mnoštva”. Jišmael nije bio sin koga je Bog obećao Abrahamu. To je ono što nam ovo poglavlje veoma jasno pokazuje.

Ukoliko bismo mogli zaraditi svoje spasenje, onda bi nam Bog dugovao. Ali, Bog nikada ne spašava ni na koji drugi način osim milošću. Nikada nije imao drugu metodu spašavanja. Kao i u Abrahamovom slučaju, vjera se računa kao pravednost. Dakle, Abraham je samo vjerovao Bogu. Jednostavno je prihvatio ono što mu je Bog rekao, povjerovao mu, pouzdao se i upravio svoj korak u Božijem smjeru.

Odakle se uopšte pojavio i odakle je došao Melkisedek? Pojavio se na stranicama Svetog pisma donoseći hljeb i vino s blagoslovom za Abrahama. Nakon toga je jednostavno nestao sa stranica Svetog pisma. Gdje je otišao i čime se bavio?

Primjetimo šta je Bog učinio za Abrahama. Gospodin označava zemlju i kaže mu da se Abraham upravo nalazi u njoj. To je zemlja koju će mu Bog dati. Bog polako postavlja ogradu oko te zemlje. Drugim riječima, postavljao je granicu. I rekao mu tačno koji prostor je u pitanju. Bio je vrlo konkretan u vezi sa tim.

Bog je Abrahamu obećao tri stvari i ovo je središte Biblije. Sve počiva na ovom trostrukom obećanju. Biblija je zapravo samo rasplet ovog trostrukog obećanja.

Nimrod je bio graditelj Babilona i očigledno Babilonske kule, koja je trebala postati njegova polazna tačka da podigne svjetsko carstvo koje bi bilo suprotstavljeno Bogu. Kako bi ostvario svoju ambiciju i svoj san, bila su bitna dva faktora i dvije karakteristike.

U ovom dijelu knjige Postanka možemo vidjetu genealogiju – zapravo, porodice – porijeklo nacija na ovom svijetu. Ovo deseto poglavlje je daleko važnije i zaslužuje mnogo više pažnje. Pokazuje odakle potiču sve rase svijeta i različite nacije.

Bog daje obećanje Noi i daje mu znak kao potvrdu. Ovdje je duga Božiji odgovor na Noin oltar! Bog kaže: „Pamtiću savez i pogledaću na dugu.“

Sve velike biblijske istine su začete u Postanku. Noa je pustio iz korablje dvije vrste ptica. Gavrana i goluba. Možemo li vidjeti dublje značenje u ovoj priči o gavranu i golubu?

Zašto je Noa bio pravedan? Zbog vjere. Baš kao što nam je i kasnije rečeno da je Abraham vjerovao Bogu i da mu je to uračunato u pravednost, i Noa je vjerovao Bogu i to mu se uračunalo u pravednost. Pisac Poslanice Hebrejima kaže da je vjera razlog zašto ga je Bog spasio.

Postoji Božiji put, a ljudi su išli svojim putevima. Okrenuli su se od svrhe za koju ih je Bog stvorio. Susrećemo se sa izvještajem o potopu. Zašto Bog šalje potop?

Kajin i Abel su bili dva brata. Odrastali su zajedno u istom domu. Ali, postoji velika razlika između njih dvojice, a to nije nužno razlika u njihovim karakterima. Pristupili su Bogu na dva totalno drugačija načina.

Postoje dva sjemena na svijetu. Jedno od njih će konačno pobijediti, ali vodiće se dugotrajna borba. Svaki se čovjek mora suočiti sa iskušenjem i mora se izboriti i dobiti svoju bitku. Prije nego što je Krist došao, pobjeda je bila kroz poslušnost u vjeri. Nakon što je Krist došao, trebamo se poistovjetiti s Kristom kroz vjeru.

Treće poglavlje mnogi smatraju najvažnijim poglavljem u Bibliji. Mislim da svi konzervativni tumači smatraju da je zaista najvažnije. Jedan učenjak ga je nazvao “centralnim poglavljem Biblije”. Ukoliko sumnjate u to, pročitajte prvo i drugo poglavlje knjige Postanka, zatim izostavite treće poglavlje i nastavite dalje od četvrtog pa sve do jedanaestog poglavlja. Shvatićete da postoji ogroman vakuum...