Kroz Sveto Pismo - BiH

Prva tri Evanđelja nazivaju se sinoptička Evanđelja, jer su napisana prema sličnom obrascu, ali četvrto Evanđelje je drugačije. Matej i Marko naglašavaju Isusova čuda, Luka obraća pažnju na usporedbe, a Ivan ne čini ni jedno ni drugo. Isusova čudesa su predstavljena kao znaci i odabrana su sa velikom pažnjom i izbirljivošću kako bi se objasnile i rastumačile određene velike duhovne istine. A velik...

Bog ima daleko uzvišeniju i veću svrhu koju ne vidimo. I to danas daje važnost našem životu. Moramo priznati koliko smo samo ljudi jer ne vidimo dalje od svog nosa kada nas snađe nevolja. Tada se pitamo sljedeće: „Zašto Bog dopušta da se sve ovo dogodi?“ On ima u vidu dobar razlog i On neće dozvoliti da nam se bilo šta dogodi ukoliko to neće postići dobru svrhu u našem životu. Ohrabrimo se danas k...

Dolazimo do jednog dramatičnog poglavlja. Imamo scenu u kojoj vidimo starog Jakova na samrtnoj postelji. Oko njega se skupilo svih dvanaest sinova. Ovo je njegova oproštajna poruka, a ona je veoma važna. Počinje sa svojim najstarijim sinom i ide ka najmlađem. Nema ništa što bi bilo važnije od ovoga. To je dramatično. Sve što čovjek kaže na samrtnoj postelji je važno, jer osjećate da tada govori sa...

Rečeno nam je da rastemo u milosti i spoznaji našeg Gospoda i Spasitelja Isusa Krista. Morali smo čekati da Jakov ostari da vidimo plodove, ali hvala Bogu za mogućnost rasta u našim životima i hvala Mu na strpljenju da nam to dopušta. Bog ne ulazi u naše živote onako kao što bi to učinili neki od nas. Bog je vrlo strpljivo postupio sa ovim čovjekom i vrlo strpljivo će postupati i sa nama.

Otkriti ćemo da je ovo poglavlje ono koje govori o Jakovu u najboljem svjetlu do sada. Jakov se jednostavno ne pojavljuje u dobrom svjetlu kada ga prvi put sretnemo u Svetom pismu. Zapravo, tako je sve dok ne dođemo do trenutka kada on krene na ovo putovanje u Egipat i tek tada možemo vidjeti da je on postao čovjek vjere. Ovo poglavlje to otkriva više nego bilo koje drugo.

Imamo susret dvoje ljudi koji se nisu vidjeli preko dvadeset godina. Oslikava nam se jedna predivna slika. Slika izgubljenog sina koji se vraća kući. Ali, Josip nije taj izgubljeni sin!

Josip je mogao uvidjeti da u svemu što mu se izdešavalo da je Bog sve to dopustio sa svrhom! Shvatio je da se Bog kretao u njegovom životu! Kada bismo mogli vidjeti Božiju ruku na ovakav način u našim životima, da li bismo se zapravo razgnjevili i tražili “pravdu”? Obratite pažnju na objašnjenje koje Josip ovdje daje. Ovaj čovjek daje Bogu slavu!

Ovdje vidimo jednu čudesnu i predivnu slika koja se tek treba ispuniti. Zaharija je rekao da će se jednog dana otkriti i objaviti svojoj braći. Pitaće ga o ogrebotinama na njegovim rukama. I da će u to vrijeme, Gospod Isus, reći da ih je primio u kući svojih prijatelja. Tada će ga prepoznati. Tada će plakati, a on će im osigurati spasenje. On je osigurao iskupljenje za njih.

Ako je postojalo nešto što bi ukazivalo ili dalo naslutiti ko je Josip, onda je to situacija kada kaže da se boji Boga. On daje svjedočanstvo za Boga. Josip nikada ne propušta priliku da da svjedočanstvo za Boga. On ovdje daje svjedočanstvo jer će Bogu dati slavu kao onome koji upravlja njegovim životom.

Imamo jasnu ilustraciju vjere. Vidimo kako je Jakov vjerovao. Čuo je nešto. Čuo je da u doba velike gladi u svijetu ipak ima hrane u Egiptu. Vjerovao je da ako odu tamo i kupe hranu da će im to spasiti živote. Ono što je jako važno jeste da je i djelovao u skladu sa svojom vjerom. To je spasonosna vjera. 

Ovdje je priča koja govori o pređenom putu od rita do bogatstva. Nijedna priča u popularnoj belatristici nije uzbudljivija od ove epizode iz Josipovog života. Ovdje sigurno jasno možemo vidjeti Božiju ruku u njegovom životu. Josip je bio svjestan toga u danima nevolje i to je u njemu razvilo mnoge vrline koje su plod Duha, a jedna od ovih vrlina, koja je već ranije spomenuta jeste strpljivost.

Josip je postao rob, a onda da još bude gore, postao je i zatvorenik. Padao je sve niže i niže. Jadnik, rekli biste! Ali, Bog se kreće u njegovom životu sa određenom i nevjerovatnom svrhom. Gdje god da je Josip bio, njegova sposobnost je bila prepoznatljiva.

Činilo se da je Josip manje-više baksuzan momak. Kada je došao u Egipat i baš kada bi se činilo da će sve da se odvija glatko i lijepo u novonastaloj situaciji, uvijek bi se nešto dogodilo što ga je stavljalo u još gori položaj. Ipak, to se sve događalo sa svrhom!

Zašto nam se sad prekida priča o Josipu i ubacuje se jedan događaj iz Judinog života? Pogotovo baš sada u ovom trenutku? Postoji dvostruki razlog.

Josip je bio omiljeni sin svog oca. Imao je snove zbog kojih su ga njegova braća mrzila, a mrzili su ga i zbog toga što im je otac bio pristrasan prema njemu te što ih je on očigledno tužakao ocu zbog njihovih loših djela. Bili su strašno ljubomorni na njega da su odlučili da ga uklone. Zapravo su ga željeli ubiti. Eto koliko su ga mrzili. Na kraju su ga braća ipak “samo” prodali u ropstvo u Egipa...

Ovdje se više pažnje pridaje Josipu nego li Abrahamu, ili Izaku, ili bilo kome drugome. Mislim da postoji nekoliko razloga za to. Dva su razloga za to. Jedan jeste taj da je Josipov život dobar i častan život. Bog želi da pred sobom imamo ono što je dobro, kreposno i veliko. A Josipov život je upravo takav.   Tu je i drugi razlog, a to je sjajan razlog. Josip nigdje u Novom zavjetu nije dan kao ti...

Ponos ili oholost srca je duševna izjava o neovisnosti kada neko kaže: „Mogu živjeti bez Boga i ne trebam Boga!“ Takav je bio Ezav.

“Očistite se“ danas za vjernika znači priznanje grijeha. Moramo se pozabaviti grijehom u svom životu. Ali, primjećujemo li šta ovdje Jakov još kaže? Kaže da promijene svoju odjeću. Riješite se stare odjeće. U Svetom pismu odjeća govori o navikama. Tako je i danas. “Odjeća” Božijeg djeteta bi trebala na neki način odražavati i pokazivati ko je ono i kome pripada. Nosimo li Gospodnje navike na sebi?...

Ako se pokušavamo osvetiti ili vratiti istom mjerom onima koji su nam nanijeli nepravdu na bilo koji način, to znači da više ne hodamo po vjeri jer time kažemo da ne možemo vjerovati Bogu da će On to riješiti.

Sjećate li se Zakeja i susreta sa Isusom kada ga je pozvao da siđe sa drveta na koje se popeo te da zajedno odu u njegov dom? U dodiru sa Isusom, nešto se dogodilo tog dana u samom Zakeju da je izjavio sljedeće: „Nisam više poreznik koji je krao od ljudi i bio nepošten. Sada želim vratiti ne samo sve ono što sam uzeo na pogrešan način“ - a možete biti sigurni da je to činio - „već to želim vratiti...

Jakov je bio Božiji predstavnik i Božiji svjedok u ovome svijetu, ali je bio loš svjedok. Jakov nije dao ništa osim onih vrlo blijedih momenata kada mu se Bog ukazao. On, takav kakav je bio, nije mogao nastaviti da to bude. Bog se direktno pozabavio Jakovom kako bi ga doveo na mjesto na kome može donositi plodove, obavljati stvarnu vitalnu službu i svjedočiti za Boga.

Jakov je mislio da je pobjegao od Boga kada je otišao u Betel. Bog mu se tamo ukazao i otkrio je da se ne može pobjeći od Boga. Bog se vraća tamo gdje se i ukazao ovom mladiću kada je bježao od svoje kuće. Podsjeća ga na njegovu prvu noć izvan kuće koju je proveo u Betelu i daje mu daljnje smjernice.

Jakov je bio potpuno prevaren od strane svog ujaka. Obećao je da će mu dati Rahelu ako mu bude služio sedam godina. Jakov je vjerno služio tih sedam godina i šta je dobio? Dobio je Leu. Izvukao deblji kraj. Jakov je sigurno bio razočaran, ali je bio spreman da služi još sedam godina da bi dobio Rahelu koju je volio svim svojim srcem.

Naslov iznad ovog poglavlja bi mogao biti ovakav: „Posljedice loših djela nas stignu kasnije u životu“. Vidimo, počevši od ovog poglavlja, da Jakov počinje da žanje plodove svojih loših djela. Također, možemo da vidimo da je to univerzalni Božiji zakon: šta god čovjek posije, to će i požnjeti. Ako nas Biblija išta uči, onda nas uči da je to istina. I to vrijedi za svako područje života.

Bog je prvo obećao Abrahamu. Ponovio je to Izaku. Sada Bog to ponovo potvrđuje i Jakovu. Govori mu da će On to učiniti. Možemo li samo zamisliti kako je ovo bilo utješno i korisno za jednog usamljenog mladića koji se nalazio na putu u daleku zemlju, a koji je čeznuo za svojim domom kojeg je morao napustiti u žurbi? Bila je to velika utjeha i pomoć. Vizija koju mu je Bog dao u tom snu, odnosila se...