Put pravednosti

U srcima svih nas postoji neugasiva glad i žeđ - čežnja koja nas potiče da tražimo ono što samo Bog može ispuniti. Ništa materijalno, niti bilo koji odnos s ljudima, ne može umiriti tu unutrašnju prazninu. Stvoreni smo da budemo u dubokom zajedništvu s Bogom, jer samo njegova bezuvjetna ljubav i prisutnost donose mir, radost i ispunjenje. Spoznaja Boga i približavanje njemu nas mijenja iznutra, vo...

Poput putnika u autobusu bez poznatog odredišta, često živimo u rutini - radimo, jedemo i tražimo sigurnost - a da rijetko zastanemo i razmislimo zašto to činimo. Dok nas društvo potiče na preživljavanje i materijalno osiguranje, pitanje "Zašto smo ovdje?" ostaje neizgovoreno, ali ne i manje važno. Razmišljanje o dubljem smislu je ono što nas čini ljudima, a ne samo bićima vođenim instinktima. Ovo...

Slično kao što nas fizička glad i žeđ pokreću da tražimo hranu i vodu, tako nas i duhovna glad vuče prema Bogu. Kralj David u Psalmu izražava snažnu želju za Bogom, kao košuta koja žudi za izvor-vodom. Ovaj unutarnji apetit za Bogom je dar koji nam je od samog početka postavljen u srce, ali pitanje je kako na njega odgovaramo. Da li mu dopuštamo da nas vodi ili se zadovoljavamo površnim vezama s n...

Bog je uvijek blizu, spreman da nas vodi kroz životne izazove. Najveći dar koji možemo ostaviti svojoj djeci nije materijalno bogatstvo, već nepokolebljiva vjera u živog Boga, koja vrijedi kroz cijeli život. Naša djeca neće naslijediti našu vjeru ako je samo slušaju, već ako je vide kroz naš životni primjer - kroz pouzdanje u Boga u svim okolnostima. Iako nas ponekad boli gledati njihovu borbu, pr...

Djeca nas promatraju i uče iz našeg ponašanja, ne iz naših riječi. Naša najveća ostavština nije materijalno bogatstvo, već vjera koja mijenja živote. Pozvani smo da svojim primjerom utjelovljujemo vjeru, prenosimo duhovne vrijednosti i osnažimo generacije koje dolaze. Djeca ne trebaju vidjeti savršene roditelje, već autentične vjernike koji vjeruju i koji se oslanjaju na Boga u svim okolnostima.

U vrtlogu svakodnevnih briga o računima, poslu i obavezama, često izbjegavamo pitanje koje nas sve tiho proganja: "Zašto smo ovdje?" Razgovor o smislu života stalno odgađamo, uvjereni da ćemo se time baviti sutra, sljedeće sedmice ili kada bude pravo vrijeme. No, kako godine prolaze, strepnja raste - postoji li svrha iza svega ovoga? Pridružite nam se u ovom razgovoru koji smo predugo odlagali i z...

Vjera raste kroz iskustvo s Bogom, počevši od nesigurne i nestabilne male vjere, koja sumnja i koja se koleba, do velike vjere, koja je postojana i ispunjena pouzdanjem u Boga, a na kraju do savršene vjere, gdje se djela i vjera međusobno nadopunjuju. Pozvani smo da rastemo u vjeri kroz pouzdanje u Božje obećanje, da budemo ustrajni i da djelujemo u skladu s njegovom voljom.

Velika vjera je ona vjera koja se oslanja na Božiji karakter i prirodu, istrajavajući bez obzira na okolnosti. Pa ipak, mala vjera, fokusirana na prepreke i sumnje, može postati velika ako je utemeljena na Božijoj riječi, usmjerena na njegovu volju i ustrajna uprkos raznim pritiscima. Velika vjera nije samo uvjerenje da Bog može djelovati, već i pouzdanje da on hoće djelovati, omogućavajući nam da...

Život u vjeri zahtijeva četiri ključna koraka: slušati Boga, poslušati njegove upute, osloniti se na njega i čekati na njegovo vrijeme. Abrahamov primjer pokazuje kako neposlušnost i samovolja, simbolizirani odlaskom u Egipat, donose dugotrajne posljedice, dok poslušnost, oslanjanje i čekanje na Boga, kao u slučaju žrtvovanja Izaka, donose duhovno sazrijevanje i blagoslove. U svemu ovome, ključna...

Za naše poimanje stvarnosti Bog uvijek radi nešto nemoguće i nelogično. Kada nas to osjećanje spopadne najbolje je da kažemo: “Bože, ja te ne razumijem, ali ti vjerujem jer znam da mi misliš najbolje.” Vjerovati nije lako. Svi bismo voljeli da znamo šta će se desiti prije nego se upustimo da uradimo nešto. Ali, ako zahtjevamo da znamo sve u detalje, to znači da živimo po prirodnom gledanju, a ne p...

U poznatom događaju gdje Petar završi neslavno kada je hodao po vodi, mnogi ga od nas lako i odvažno kritikuju zbog manjka vjere, ali ruku na srce, i sami smo uglavnom isti kada se nađemo u sličnim izazovima i teškoćama. Ponekad, kada vjerom iskoračujemo prema Gospodu, spopadnu nas razne sumnje, počinjemo se brinuti. Šta ako se dogodi to i to? I tada nas potapa talas nesigurnosti. Šta da očekujemo...

Većina naših molitvi je traženje bez previše očekivanja. Pri tome govorimo, ja se nadam, vjerujem i šekujem. Kažemo da vjerujemo da je Bog kadar ispuniti sva svoja obećanja koje je ostavio u svojoj Riječi. Ali, muke i borbe nastaju kada Bog ne odgovara onako kako smo očekivali. Zaista, na velikim smo iskušenjima kada okolnosti oko nas postaju sve gore i gore, umjesto bolje i bolje. Kako da ostanem...

Jedan astronaut je morao proći mnoge prepreke kako bi ostvario svoj životni cilj. Ronald McNair bio doktorirani fizičar i imao je crni pojas u karateu! Njegova supruga se sjeća njegovog života i eksplozije koja mu je okončala život.

Da bismo poželjeli spasenje, Bog prvo u naše srce mora staviti želju za tim. Ali na osnovu čega dolazi takva želja? Samo na osnovu istine i znanja.

Ne možemo se osloniti na bilo koju filozofiju, ali se možemo sasvim pouzdati u Boga. Božija riječ nam u mnogim svojim dijelovima ističe veliku snagu vjere. Ali šta je zapravo vjera? Povjerenje, uvjerenje, sigurnost. Da li ste vi sigurni u svoje odgovore?

Bog je oduvijek birao najneznatnije ljude za svoje najveće poslove. Izgovori, izgovori. Svi se izgovaramo. Ali kad treba da odgovorimo na Božiji poziv, bolje da ih se odreknemo i odazovemo se vjerom. Bog ima za svakog od nas poseban posao. Svakog od nas je istvorio u tom smislu, da bismo mogli ispuniti ta očekivanja. Dakle, kada Bog jasno kaže šta je naumio za nas mi najčešće stvorimo gard, grudob...

“…3, 2, 1. Polijećemo!” Signal sa radio prijemnika je zvučao normalan.  Ali ako se pusti snimak NASA-e primjetićete nešto neobično. 73 sekunde prije polijetanja čuje se neplanirani komentar ''O-oh'' - i onda tišina.

Kada čitamo poznate priče u Svetom pismu, vidimo kako Bog moćno djeluje u životima pojedinaca. Ponekad su u pitanju prave tragedije koje nam daju do znanja da je Bog prisutan i da djeluje. Ali nije uvijek tako. Sjetimo se Mojsija, proroka Ilije pa čak i apostola Petra. Svako od njih je na neki način doživio isto što i mi. Imali su iste porive, potrebe i osjećanja. Imali su mnogo pitanja oko jasnih...

Ništa nije tako uznemirujuće kao nesigurnost. Naš možda najveći strah je strah od nepoznatog. Ima stvari u životu koje nam nisu poznate, ali nas ne brinu. Recimo ne marimo previše za to kako će vrijeme biti sutra ili kakvi su sportski rezultati. Nismo sigurni ni šta mnogi ljudi misle o nama. I to nas se previše ne tiče. Ali, jedna oblast života se tiče onog najvažnijeg. Gdje ću provesti vječnost?...

Prije nekog vremena jedan časupis je objavio zanimljivo istraživanje. Pisali su da čak preko 80% radnika nije zadovoljno svojim poslom, a sve zbog nedostatka smisla i ciljeva na duže staze. To je, rekli su, bio glavni razlog njihovog velikog nezadovoljstva. Istraživanje ističe koliko je sigurnost važna u svim našim potrebama. Isto je i sa duhovnim potrebama. Imate li pravu ravnotežu između istina ...

Ako je Bog sve stvorio - ko je stvorio Boga? Odlično pitanje. Da vidimo možemo li pronaći dobar odgovor.

Pred samo raspeće, dok je objedovao poslednji put sa svojim učenicima, Isus je na simboličan način objasnio svoju misiju i poslanje. Učinio je to kroz hljeb i vino, kroz čin koji danas zovemo Večerom Gospodnjom. Tako je potvrdio novi dogovor između Boga i čovjeka: križ na kojem je umro, ozvaničio je moćni početak tog dogovora, tog novog saveza.

Prije par godina pročitao sam knjigu o grupi ljudi koji su za vrijeme drugog svjetskog rata radili u jednom zarobljeničkom logoru. Bilo im je naređeno da prenose kamenja s jednog kraja na drugi. I tako u beskraj. Besmisleni posao se ponavljao iz dana u dan. Mnogi su rađe pristajali da ih ubiju nego da rade ovaku besmislicu. Ovo je ekstremni primjer za ozbiljno pravilo koje glasi da bi ljudi preživ...

U jednoj knjizi autor postavlja zanimljivo pitanje Uskrsnuću. Naime, on pita zašto su anđeli pomjerili kamen sa grobnice? Da li smo ikada razmišljali o tome? Možda smo mislili da je Isus baš tako uspio izaći? Ali, zašto bi njemu opšte trebala pomoć? Ako pažljivo razmislimo, pred nama su drugačiji odgovori.

Saznali smo jako mnogo o ljudskom tijelu u proteklih 150 godina. Npr., Darvin je mislio da ćelija nije ništa drugo do grudvica želatina. Genetičari sa elektronskim mikroskopima su prevazišli tu suviše uproštenu ideju. Pogledajmo izbliza šta se tu zaista dešava.