Duhovna misao

Muslimani su pozvani svakodnevno učiti Kur'an i živjeti u duhu njegovih poruka, poruka i uputa.

Na Putu svetoga Jakova Duh Božji povezuje svoju vjernu djecu okupljenu sa svih strana svijeta…

Tko god vrši volju Božju on mi je i brat i sestra i majka. Tko god želi biti Isusu blizak neka se usudi živjeti po glasu savjesti i Božjim zapovijedima. Kroz protivljenje i suprotstavljanja razotkrit će se interesi mnogih te će čovjek lakše otkriti tko mu je i od ljudi uistinu pravi prijatelj. Isus to svakako jest.

Zvona nas podsjećaju da sve prolazi i da svi s ove zemlje odlazimo. ona su znak našeg saveza s Bogom.

»Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?« (Ps 15,1). Odgovor leži u Božjem milosrđu i u čovjekovu osobnom integritetu.

Euharistija kao otajstvo i slavlje zajedništva ukazuje na potrebu međusobne solidarnosti, na vrijednost i ljepotu prijateljstva; otkriva nas kao poželjne i drage osobe, kao one s kojima je život u zajednici bogatiji i ljepši. Istodobno nas oslobađa od zaokupljenosti samima sobom i tjeskobne brige za sebe; čuva nas od otuđenja i samotnjačke rezignacije; pomaže nam da se iz dana u dan, iz nedjelje u...

Biti Kristov u djelima svojim.

Vrijeme kao osjećaj sigurnosti.

Vrijednost je čovjekova to što nebo gleda u oči.

O vjerskim osjećajima i duhovnim iskustvima.

Očima srca i uma Franjo je vidio ljepotu odnosno ljubav Božju.

Negativan sud odvaja nas od ljudi. On zatvara njihova srca za nas i naše srce za njih. Pretjerana kritičnost prema drugima jedna je od glavnih zamjerki duhovnog rasta.

Bit kršćanske egzistencije je uzeti svoj križ i krenuti za Isusom Kristom, vjeru pokazivati djelima prema drugima, životom s drugima, a ne površnim proklamiranjima i manifestiranjima vlastite religioznosti, nabacivanje zakonskih i moralnih načela drugima.

Možemo li zaista čuti Božji glas ako se bojimo ući u prazninu?

Ljubav je jača kada je živim i dijelim s drugima.

Razmišljanje nas vodi ususret blagdanu Svetog Franje.

Naše je samo ono što smo drugima dali.

Život koji nam je darovan je kruh, katkada tvrđi, katkada mekši. Do nas je kako ćemo postupati se njim, učiniti ga jestivim, hranjivim i za sebe i za druge. Kako ćemo ga učiniti vrijednim življenja. I pamćenja.

Pomozimo prirodi i Bogu da se sve vrati u svoju normalu.

Otvoriti se riječi nevidljivoga Boga. Pustiti njegovu riječ, a s njom i njega u svoju nutrinu, hraniti njome svoj duh, opažati u njezinu svijetlu svijet i sebe i razriješiti jezik. Biti nesputan. Slobodan. Otvoren. I u istom trenutku iskusiti prihvaćenost. Preduvjet je kao i u Markovu tekstu o gluhom mucavcu: u tom da se odvojim od mase, da začepimo svoje uši za buku svijeta i da iz najveće blizin...

Svakodnevni nam život donosi niz prigoda i izazova na kojima se kao u ogledaju odražava naša dosljednost, hrabrost i ustrajnost. Samo ljudi s takvim vrlinama mogu mijenjati svijet.

Može li povratak biti napredak?

Zašto Petar vjeruje Isusu? Zašto ti vjeruješ Isusu?

Nikada nećeš moći ništa pokrenuti, postići u svome životu ukoliko budeš mirno sjedio, maštao, imao predivne misli o nečemu, razmišljao o tome „kako bi bilo dobro“, imajući dobre namjere. Moraš se pokrenuti!! Tada ćeš sigurno nešto povući!

Da se ne zaboravi i da se ne ponovi.