Duhovna misao

Bog je kao mama. Radi po svom, ali to čini – najbolje. Zato, osloni se na njega. Samo dopusti da te prebaci preko svoga ramena. On će te nositi, on će sve nositi.

Neka nas Božje prijateljstvo sve potakne da budemo prijatelji poput njega; da živimo jedni za druge, da se darujemo jedni drugima, daiziđemo iz vlastitih skućenosti i postanemo onakvi ljudi kakvima nas je zamislio.

Ime u kojem je čast i uzdignuće naše.

Božić je donio mir sinovima svjetla, ali sinovima tmina donio je rat. To je teška i ozbiljna istina, kako kaže Edith Stein – ruke Djeteta daju, ali i traže – daju milost, ali traže da ga se slijedi.

Neka vas blagoslovi Gospodin!

U novoj godini molimo da nam srce bude budno, uho pozorno, ruke i um spremni vršiti volju Božju

Nullafacente nas ne poziva na lijenost, jer to je život na tuđi račun. Poziva vas na nerad, na nečinjenje. Jer to je pretpostavka za smiraj, koji može postati novo gledanje, razmatranje misterija Božjeg utjelovljenja.

Nada ne razočarava!

Pozvani smo dobrom pobjeđivati zlo i biti solidarni s onima koji trpe.

Bog živi, djeluje, ljubi i tješi u ljudskome srcu.

O povezanosti Božića i zahtjevnosti vjere.

"Tko želi zaviriti u najdublju tajnu nevidljivoga Boga, valja mu provirivati u nemoć djeteta." Fra Ante Vučković

Riječ tijelom postade.

Ljubav je put promjene, ona čeka da obistinimo stvarnost Gospoda u svojem životu.

Isus Krist Sin Božji dolazi u naš svijet, učovječuje se da nam bude hrana i naš novi životni put. Svakoga Božića, ali i svakoga dana Bog nam daje priliku početi iznova.

Budimo Kristu posvećeni onako kako je on svojom ljubavlju posvećen svakome od nas.

Svijest o zajedničkoj ljubavi prema Mariji trebao bi nadahnuti muslimane i kršćane na zajedničku proslavu Boga koja će se pretočiti u zajedničko zalaganje oko dobra u svijetu umjesto sukoba i ispraznog optuživanja za nevjeru.

O došašću i "adventu" i suprotnosti svome imenu.

Ako je pogreška potamnila ljudski um, čovjek se mora vratiti onoj istini koja, jer je otkrivena odozgor, ukazuje na pravi put u nebo.

Što je kršćanska mudrost?

Jubilejska godina – godina praštanja i uspostave pravednosti – poziva nas na promjene i podsjeća da zemlja ne pripada samo nekim privilegiranima, već svima.

Prvo i najvažnije što i ovih predbožićnih dana treba učiniti svaki pojedini vjernik, kao i svaka vjernička skupina, jest izbaciti iz sebe i svoje sredine duh umišljenosti i oholosti jer, kako kaže sv. Augustin: „Potoci Božje milosti ne teku po brdima ljudske oholosti, već dolinama ljudske poniznosti.“ Otajstvo Božića otajstvo je poniznosti.

Ruke nas najizravnije i najtajanstvenije, najtankoćutnije izriču. To je znakovito i bitno. Ruke stvaraju unikatno, neponovljivo. I Isus, položen u jaslice izriče nam se rukama. Njegove će ruke pronostiti blizinu i nježnost kako bi se svaki grešnik vratio u kuću Očevu, kako bi se moglo i srcem progledati.

O životnim adventima i iščekivanjima - "Budni budite i u svako doba molite!"

O pjesništvu, tom pomalo zanemarenom pulsiranju duša onih koji su razotkrili svoje dubine i darovali ih svijetu. Zašto? Da se i svijet zaustavi, da se u njima prepozna, pronađe, odmori, da ga propitkuju, potresu, umire, obnove nadu.