Duhovna misao

Čovjek ispunjen vjerom razotkriva i doživljava svoj smisao postojanja u ljubavi prema Bogu i njegovim stvorenjima.

Tko ima blago, a ne zna da je njegovo i ne zna koliko vrijedi, nema blago.

Svjesno učinjeno zlo ostavlja na duši teške rane.

U mnogim sredinama, pa i u nas, u novije se doba obilježava 27. siječnja, datum na koji su 1945. godine osloboditelji zaustavili ubilačku svakodnevicu nacističkog logora Auschwitza, simbola najmasovnijeg povijesnog istrebljivačkog pohoda na Židove, poznatoga kao Holokaust. Tijekom četiriju godina njegova trajanja, nacisti i njihovi suradnici iz više okupiranih europskih naroda na najokrutnije nači...

Ključ uspjeha da istovremeno možemo biti u svijetu, ali ne u svijetu, krije se u našim svakodnevnim trenucima smiraja, odmaka, poniranja u nutrinu, po mogućnosti s Božjom riječi. Koliko možeš: pet minuta, petnaest minuta, sat vremena. To su trenuci našeg vraćanja na tvorničke postavke.

Bog je uvijek vjeran.

Gdje je više ljubavi, tu je manje straha! Prema evanđelju, u ljubavi je i najveća sigurnost.

Slavlje euharistije nadilazi i prostor i vrijeme, stvara jedinstvo nebeskoga i zemaljskoga.

Svaki dan, sa svim što jest, dobar jer je Božji neprocjenjiv dar, jer tek u njega stane život, jer je moj i tvoj i jedini izvjestan koji imamo i koji živimo.

Nada je budnost, spremnost, raspoloživost, hrabrost. Ona traži izložiti se svijetu, ali nije nasilna prema nikome. Nju obilježava blagost prema drugima, budući da je usko vezana uz krepost ljubavi.

Vrijednost obiteljskog ručka više je od jela i pića. Zato, vratimo slavlja i zajednička okupljanja u naše obiteljske domove i doživjet ćemo čudo pretvaranja osamljenosti u zajedništvo, otuđenosti u bliskost, svađe u pomirenje, zavisti u radost, mržnje u ljubav, egoizma u solidarnost, ravnodušnosti u suosjećajnost.

Evanđelje ne pripovijeda kako se nešto dogodilo, nego kako će biti. Stoga nam je govoriti o znamenu, a ne o čudu u Kani Galilejskoj. Znamen je nešto više, nadilazi pojavnost, čin. Isus u Kani nije riješio samo neki nedostatak nego je donio puninu, izobilje.

Spoznaja o Božjoj ljubavi treba nas vratiti na put pokajanja i u zagrljaj našega nebeskog Oca.

Okreni se svojoj duši. Tijelo je prolazno, a duša vječna.

"Ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa - Krist" (Mt 23,10)

Ljudskost postoji u svakom čovjeku, samo treba razgrnuti prašinu ravnodušnosti i zapaliti vatru solidarnosti i ljubavi. Ona će čovjeku koji besmisleno tumara tražeći priznanje i slavu vratiti smisao; kad otkrije da više vrijedi davati nego primati, da je sreća drugog čovjeka važnija od vlastite ugode. Zato, umjesto svojih 15 minuta slave – potražimo Božju slavu, kako bi pronašli čovječnost.

Kako se nositi s osjećajem srdžbe i ima li ona mjesta u duhovnom životu? Potražimo odgovor u riječima svetog pavla izrečenima u poslanici Efežanima: "Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom."

Odluči se na novi korak.

Božićno liturgijsko vrijeme završava svetkovinom Krštenja Gospodinova.

Pustinja kao mjesto zajedništva i međusobnog pomaganja.

Biblijski nauk uči nas da da trebamo prihvatiti Božju milost kao potpuni besplatni dar, ali i dopustiti toj milosti da nas potpuno mijenja u nove ljude.

Zvanje je temeljna odrednica vjerničkog života. U svakom zvanju gledamo Božji poziv.

Što je to malo što imam, posjedujem, a mogu staviti u Isusove ruke?

Božićna čestitka administratora Mitropolije zagrebačko- ljubljanske SPC episkopa Kirila.

Betlehemski, Božićni hod ne prestaje kada utihnu božićne pjesme. Ili će nam hod kroza sve naše dane biti betlehemski, božićni, ili Betlehem, Božić, nismo dobro razumjeli.