Audio Žurnal

A rat, zapravo, nikada ne završava. Samo mijenja agregatno stanje. S bojnog polja preseli u dnevne boravke i korporacijske urede, bjesni u hodnicima parlamenta, baca loptu na nogometni travnjak i odzvanja tribinama. Ljudi smo i cijela povijest je cijena koju smo platili za zablude i ushićenja. Mi ubijamo zbog ljubavi.

Ima li neke koristi od istine? Nažalost, oni koji je izgovore dobiju samo tjeralice, svi ostali izvuku mnogo više koristi. Ta korist nije dnevnogeopolitička, niti važi samo za jedan rat, ona se proteže mnogo dalje i dublje. Svi to znamo, ma koliko šutili o tome.

Nisu kažnjene ubice Slavka Ćuruvije, nisu otkrivene ubice Dade Vujasinović, ne zna se ko je ubio Milana Pantića. Država sve vreme šalje jasnu poruku koja je poslednjom odlukom Apelacionog suda samo dodatno pojačana. Ta poruka glasi: Ubijanje novinara u Srbiji nije zločin. Kartel je i dalje na vlasti i dobro čuva svoje ljude. A novinari neka malo pripaze šta pišu.

Istraživali smo:  Zašto su tužioci u Republici Srpskoj zaboravili kriminal iz pandemije? Koje su nepobitne činjenice iz kriminalne nabavke respiratora? Dok Kinezi traže državnu imovinu za zalog, Dodikova nervoza raste. Slušaj Žurnal!

Ti si imao svoje vrijeme, gotovo je, prijatelju; sad je red na nas, šta hoćeš? Sve me pomalo podsjeća na pravljenje papirnih aviona, bacanje s 12. kata, tj. s terase, i gledanje kako hvataju zračnu struju. Samo, sad su puno brži pri padu, otežali od mokrijeg novinskog papira, sa svježijim i još strašnijim vijestima.

Smiješno je kad ljudi opisuju Hercegovinu, kako je podrugljivim tonom nazivaju kamenjarom. Ona to, jednim svojim dijelom i jeste, ali ljudi iz neke svoje obijesti i malograđanske uobrazilje zaboravljaju kako je kamen lijep, kako lijepo diše i nikada ne umire. Kada biste me pitali da u nekoliko riječi opišem taj mali komad planeta vjerojatno bih spomenuo ledene rijeke i užareni kamen.

U nas su ugrađeni svi životi onih koje smo ikad voljeli i s kojom smo dijelili krv. I tako je bolno to saznanje, da o njemu niti razmišljamo, niti želimo. Ali dođe, ponekad. U tišini, u nekim mirisima i bojama, u našim rukama i zagrljaju, u našim međusobnim oslovljavanjima, dođe to saznanje. I nije to nikakva utjeha, ali je odgovor na važna pitanja, od kojih je najvažnije: gdje odlazi ljubav?

Istraživali smo: Kako je Dragan Vukajlović priznao primanje mita pa dobio posao u IDDEEA? Ostaje li Kakanj bez pitke vode zbog rudnika u Varešu? Revizija potvrdila pisanje Žurnala o poslovanju Milana Ševe i Aleksandra Milašinovića. Slušaj Žurnal!

Wittgenstein, sin najbogatijeg industrijalca u Habsburškom carstvu, pobjegao je iz Cambrigea da bi postao seoski učitelj, a jedno vrijeme je radio i kao vrtlar u samostanu. Vidite, vrtlar u samostalnu, jedan od najvećih umova jezika, gospodine Cvijetiću, rekao je Leon.  A, evo vidite, nabogatiji danas, prvoplasirani na Forbes listi 100 najbogatijih ljudi u Kini, treću godinu za redom, flašira vodu...

Pokušavao sam napraviti spiskove događaja koje bih volio zaboraviti i onih koje bih volio bolje pamtiti. Drugi je bio znatno duži, što mi je drago. To bi trebalo značiti da sam do sada imao mnogo sreće.

Istraživali smo: Zašto je optužnica protiv gradonačelnika Čapljine čekala 12 godina? Kako je bivši gradonačelnik Abdulah Skaka svoj mandat počeo i završio krivičnim djelom? Kako je javni servis zloupotrijebljen za napad na Žurnal? Slušaj Žurnal!

Prvo smo mislili, mi koji smo vidjeli rat, da će ulaskom u 21. stoljeće ovo društvo početi da se mijenja, da će mladi ljudi pomesti ratobornost i promijeniti stvari, da ćemo živjeti kao mladi u Bratislavi, Ljubljani, Amsterdamu, Pragu ili Temišvaru... Ali, novoelitni poslijeratni vladari shvatili su da moraju odškolovati sebi mladost, i to tako da će ih zavezati u sobi s "našom" istinom i podučiti...

Ne znam kad je poremećaj prilagođavanja postao dijagnoza i šta to uopće znači, da je prilagođavanje poremećeno, i na koji je način poremećeno, da li se bolesno brzo prilagođavamo promjenama, ili bolesno sporo, ili nikako, ali nije ni važno. Kad su u pitanju četiri godišnja doba u jednom danu, neki je poremećaj u prilagođavanju zagarantiran.

U spomen na jednog od zadnjih ljudi koji je znao da kult i kultura povezuju ljude. Na našeg barba Peru! Sve su molitve dobro došle, a i bez molitvi znam da ga sada nosaju anđeli.

Slaveći praznik koji poziva na mir, pravoslavci su prangijali iz pištolja i pušaka, gađajući mahom vazduh, mada se dešavalo da poneki rafal ispale u bošnjačke kuće. Sveštenici su ustajali u zaštitu vernika koji radost zbog Božjeg ovaploćenja izražavaju pucnjavom, jer metak govori više od hiljadu reči. 

Istraživali smo: Kako se zaista živi u "Simbolu slobode"? Postoji li danas sudija kojeg se plaše kriminalci i političari? Kako je Elektroprivreda BiH namještala tender za održavanje softvera? Slušaj Žurnal!

Čovjek jest prije svega - životinja koja moli, životinja koja svojom molitvom priziva odgovor Drugog: “Možeš li me izgubiti?” U cijeloj biblijskoj tradiciji, čovjekova se molitva zamjenjuje s njegovim krikom, sve dok ne dostigne vrhunac u kriku raspetoga Isusa koji se obraća svome ocu u času svoje krajnje napuštenosti: “Oče moj, zašto si me ostavio?”

Siguran sam da se raspirivači straha nakon svake nove salve smiju našoj zebnji. Također sam siguran da je njihov smijeh odvratan cerek kakav koriste ljigavci dok se smiju nečijoj slabosti. Moramo uzvratiti i ponovo se naučiti smijati, onako kako se sirotinja oduvijek rugala vlastodršcima, njihovoj gramzivosti, pokondirenosti, skarednosti...

U domenu visoke politike i zvanične idelogije forsira se priča o jedinstvu svih Srba, pogotovo onih iz matice i Republike Srpske. Međutim, kad se s tih nebeskih visina siđe u običan život, stvari izgledaju malo drugačije. Koliko god se ideolozi i državni funkcioneri trudili da plebsu utuve nacionalno jedinstvo kao ključnu dogmu, koliko god građani te floskule čak i prihvatali kao neupitnu istinu,...

U ovosedmičnom, specijalnom izdanju Pregleda sedmice, poslušajte kako su protekli novogodišnji praznici u porodicama Dodik, Izetbegović i Čović. Na šta su ponosni, šta rade u opštoj besparici i da li uopšte vjeruju u Djeda Mraza? Slušaj Žurnal!

Tijekom Prvog svjetskog rata, još uvijek ste mogli pobjeći u rovove, ako niste bili pod izravnom vatrom iz mitraljeza. Ali na staklenom bojnom polju, sada pomoću drona možemo - s udaljenosti od dva metra, gledati kako ljudi umiru.

Neće ovo biti ni priča o tome kako ćemo, možda, biti bolji ljudi ove godine. Nema razloga da iko bude, baš ove godine, bolji čovjek. Jer, kakav svijet, takav i čovjek. Bit će ovo priča o tišini.